Zašto Grčka može štititi svoju ekonomiju a BiH ne može?

Kamioni i autobusi inostranih registarskih oznaka od 7. juna neće moći slobodno da ulaze u Grčku sa punim rezervoarima goriva. Ovu skandaloznu zabranu članica Evropske unije uvela je u pokušaju da što više napune budžet i natjeraju vozače da toče gorivo na njihovim benzinskim pumpama.

 
Nova mjera grčkih vlasti važiće za sve zemlje i na graničnim prelazima sa grčke strane već su postavljene table koje na deset jezika obavještavaju da je za kamione dozvoljen limit nafte od 200 litara, a za hladnjače 150 litara. Svako ko pokuša da uđe sa većom količinom goriva od dozvoljenog rizikuje da bude kažnjen novčanom kaznom od 1.000 eura!  

Ova mjera propale grčke ekonomije prije svega je nezakonita, a tim prije što je članica EU, a niko iz Evropske unije do sada se nije ni oglasio. Ali Evropska unija se oglasila prošle godine otprilike u isto vrijeme kada je Parlament BiH pokušao zaštititi domaću proizvodnju. Zbog pritiska EU, a i domaćih izdajnika Ustavni sud BiH u junu 2009. godine proglasio Zakon o zaštiti domaće proizvodnje neustavnim što ga je usvojio državni parlament. 

Evropsko (ne)slobodno tržište 

Evropska unija tada je saopštila da je BiH prekršila regionalni trgovinski sporazum i svoje obaveze prema bloku usvajanjem zakona koji štiti domaću proizvodnju. 

"To je kršenje obaveza BiH u okviru Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini /CEFTA/", kazali su u saopštenju kancelarije EU u BiH i izrazili su žaljenje zbog usvajanja zakona. 

Parlament BiH usvojio je zakon kojim se uvode veće carine na skoro 1.000 proizvoda uprkos upozorenjima EU da će to predstavljati kršenje CEFTE, sporazuma postignutog 2006. godine. Ovaj potez također je u suprotnosti sa opredjeljenjem BiH u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, nabrajali su iz EU i govorili da se radi o ozbiljnom prekršaju.

Apelovali su na BiH da se konsultuje sa svojim susjedima i drugim partnerima iz CEFTE kako bi izbjegla štetan i nepotreban trgovinski spor.

Evo im prilike da i sada oštro reaguju u slučaju Grčke i zapitaju se o evropskom slobodnom tržištu. Ovo je ujedno i prilika domaćim protivnicima koji su bili protiv zaštite bosanskohercegovačke proizvodnje i trgovine da na primjeru Grčke se uvjere kako se brani domaća proizvodnja, pa makar ona bila i nezakonita! 

BiH razvija Hrvatsku i Srbiju 

Da smo mi tada zaštitili domaću proizvodnju to bi pogodilo susjednu Hrvatsku čiji je izvoz u BiH 2008. godine dostigao 1,7 milijardi eura. Hrvatska je prva na listi zemalja izvoznica u BiH, a za njom slijedi Srbija.

Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Jerko Ivanković - Lijanović  uputio je Ustavnom sudu BiH pismo u kojem je obrazložio da Zakon o zaštiti domaće proizvodnje unutar Sporazuma CEFTA nije suprotan Ustavu BiH i još nekim sporazumima kako je to naznačio Ustavnom sudu u apelaciji za zaštitu ustavnosti spomenutog zakona tadašnji predsjedavajući Doma naroda PSBiH Ilija Filipović. 

To nije pomoglo i Ustavni sud BiH je rekao svoje i kažu da se presude ne komentiraju. Naravno nećemo to činiti ni mi ali možemo nabrojati koje smo štete pretrpjeli i koje ćemo trpjeti i dalje. Prije svega propada nam poljoprivredna proizvodnja koja je svetinja u svakoj zemlji EU. Propadaju nam i ostalne privredne grane jer nakon poništavanja ovog zakona niko u državi pa ni Parlament BiH nije pokušao na drugi način zaštititi domaću proizvodnju, ali zato se od naših para razvija Hrvatska i Srbija koje nam uzima od izvoza. 

Bužeti u BiH kraći za 100 miliona KM 

Odluka Ustavnog suda prouzrokovala je štetu za proizvođače i budžete u BiH. Da zakon nije poništen u budžete BiH svake godine bi stiglo oko 100 miliona maraka. Na ovakvu odluku uticali su pritisci iz Srbije i Hrvatske. 

Evidentno je da su politički uticaji susjednih zemalja izvršili pritisak da stvari idu u ovom smjeru. Pravne i ekonomske činjenice su potpuno jasne i ovaj zakon nije u suprotnosti sa Ustavom, već je na njemu bio utemeljen. On takođe nije u suprotnosti sa međunarodnim sporazumima, odnosno CEFTA, već implementira taj sporazum, jer smo se mi prilikom njegovog potpisivanja obavezali kroz zajedničku izjavu da ćemo donijeti domaće zakone kojima će jasno biti definirane procedure kako ćemo štiti domaću proizvodnju. Član 23. sporazuma nam eksplicitno daje pravo da ukoliko dođe do poremećaja na tržištu, ili domaćim regulatornim mehanizmima, da možemo uvoditi mjere koje smatramo potrebnim. 

Ne treba štiti domaću proizvodnju kao što to pokušava Grčka. Mora se uvažiti i odluka Ustavnog suda i kritike međunarodnih institucija i treba naći rješenje koje je zakonito, recimo za veće poticaje u poljoprivredi i ostalim industrijskim granama, ali ova država za to nema novca! Bolje bi rješenje bilo da se izdvoji jedna do dvije milijarde maraka i onda ne bi bilo potrebe za donošenjem zakona. Međutim, mi ta sredstva nemamo i zato je jedino moguće kroz zakon o zaštiti domaće proizvodnje, kojim bi bila obezbijeđena nova sredstva i koja bi onda mogla biti preusmjerena u poticaje, učiniti nešto da ne dođe do propasti domaće proizvodnje.  

• 8 Jun, 2010
• 882 Besuche