Njemački mediji: Kosovo Evropskoj Uniji važnije od Mladića

EU je zapravo nagradila Srbiju za ustupke u pogledu Kosova. Poruka glasi: Kosovo je za EU važnije nego Mladić, piše štampa na njemačkom. Ona donosi i reportažu o Kosovu pod naslovom "Mlada država, stari neprijatelji".

Neue Zuercher Zeitung piše: "Prije nekoliko dana je predsjednik Srbije Boris Tadić rekao da je Mladićevo hapšenje samo pitanje vremena i da je to prioritet vlade u Srbiji. Iste ove riječi Tadić je podjednakim žarom stalno izgovarao u posljednje dvije godine. Nije bilo slučajno što je Tadić ove riječi ponovio pred sjednicu ministara vanjskih poslova EU. Predsjednik Tadić može zadovoljno da trlja ruke. Zahtjev za kandidaturom Srbije u EU, podnesen prošlog decembra, proslijeđen je Evropskoj komisiji. To je doduše mali korak, ali njime EU šalje veliki signal. Hapšenje Mladića očito nije više najveći prioritet i pored toga što se vladi u Beogradu jasno stavilo do znanja da ostali koraci u pravcu EU zavise od saradnje sa Haškim sudom.

Takve floskule spadaju u ritual, isto kao i stalna ponavljanje vlade u Beogradu da će Mladić biti uhapšen. EU je zapravo nagradila Srbiju za ustupke u pogledu Kosova. Poruka glasi: Kosovo je za EU važnije nego Mladić. Iz toga vlada u Beogradu može zaključiti da bi se, bez hapšenja Mladića, mogle preskočiti i druge prepreke na putu ka EU. Ali, ako se odgovorni za rat u BiH ne izvedu pred sud, to ne bi bio samo težak udarac Haškom tribunalu i žrtvama. U pravnu državu, na čijoj izgradnji insistira Zapad, spada i konfrontacija sa prošlošću i ratnim zločinima. To je osnova za dugotrajan mir na Balkanu. Principi pravne države ne smiju biti podređeni političkom oportunizmu.

Bez pritiska izvana ništa se ne dešava. Kada se on pojača, Srbija izruči ratne zločince, kada popusti, prilike se propuštaju. Isto je bilo sa Gotovinom i Zagrebom. Ali EU je ostala nepopustljiva i to je urodilo plodom. Gotovina je uhapšen 2005. godine. Tek onda su počeli razgovori o približavanju EU. Kada je u pitanju Mladić ili vlada u Beogradu nema dovoljno političke volje da ga uhapsi ili ona nad svojim tajnim i sigurnosnim službama još uvijek nema potpunu kontrolu. Ali i to je jedan od uslova za proces učlanjenja u EU", zaključuje Neue Zuercher Zeitung.

Sueddeutsche Zeitung iz Minhena piše kako se na primjeru manastira Visoki Dečani, koji moraju čuvati vojnici, jasno vidi razjedinjenost Kosova. U članku se kroz posjetu ruske studentkinje umjetnosti Olge manastiru u Dečanima, na čijoj karti ne egzistira Kosovo (kao zasebna država), opisuje situacija u ovoj balkanskoj zemlji. Bizantijski manastir je, piše list, praktično srbijanska, pravoslavna enklava na prostoru naseljenom Albancima, koji su, kako naglašava list, većinom muslimani. Rusi u Prištini nisu dobrodošli, rekli su Olgi njeni prijatelji Srbi i preporučili da odmah po izlasku iz autobusa uzme taksi za Dečane. Ona zaustavlja taksistu Ahmeda, koji vozi mercedes, koji je star otprilike kao i Olga. Ahmed pokazuje na jele i borove i priča kako je tokom rata propješačio planinske vijence, dopremajući oružje iz Albanije, govori kako je prevezao brojne izbjeglice preko granice, čak i da je neke vozio u Hamburg.

Sueddeutsche Zeitung dodaje da Njemačka vlada finansira projekat razvoja turizma na Kosovu. Riječ je o planinarenju na ruti, koja spaja Albaniju, Kosovo i Crnu Goru. Turizam bi trebao donijeti radna mjesta Kosovu, gdje je 40% stanovnika nezaposleno. Olga i Ahmed konačno stižu u manastir, kojeg štite KFOR vojnici. Jedan talijanski vojnik sugeriše australijskoj "ruksak"- turistkinji da je šorc prekratak za posjetu manastiru i dodaje: 'Ovo je crkva, rispetto per favore!'

Manastiri i crkve sagrađeni su u srednjem vijeku, u vrijeme uspona Srbije. Oni su simboli srpskih pretenzija na Kosovo. Zidovi su prepuni freski iz vizantijskog perioda, i to je najbolje očuvana zbirka freski u jugoistočnoj Evropi. Mladi monah, koji prodaje razglednice i med, kaže da od posljednjih nemira prije dvije godine nije napustio manastir i prkosno dodaje: 'Mi nemamo ništa sa ovima izvan manastira!', misleći na Kosovare. Napolju čeka Ahmed. On nikada nije vidio čuvene ikone, koje su Srbima tako važne. Nije ih vidio ni u vrijeme kada su Srbi živjeli na Kosovu, jer se plašio represalija. Sada su kosovski Srbi pobjegli ili u Srbiju ili na sjever Kosova. Olga poklanja taksisti Ahmedu razglednicu sa ikonama. On je najprije stavlja ispod izblijedljele slike na kojoj se vidi Mekka. Potom se meška, uzima razglednicu, stavlja je u pretinac automobila i nastavlja vožnju prema Prištini.