Banjalučani "progovorili" hrvatski: "Baš me briga za srpski jezik i kulturu ako moja djeca nemaju šta da jedu!"

Skoro devet od deset crtanih filmova za djecu koji se prodaju u banjalučkim trafikama, na ulici i u CD šopovima, iznajmljuju u video-klubovima ili prikazuju u kinima, ima hrvatski prevod odnosno sinhronizaciju. Tako je poznati lik Duško Dugouško promijenio ime u Zekoslav Mrkva!

Uvoznici i distributeri crtanih filmova u RS, koji rade sa većim firmama iz Hrvatske, Srbije i Federacije BiH, kažu da se dječija izdanja odlično prodaju na tržištu RS.

"To je čista ekonomska računica. Mi nudimo ono što ljudi traže i vole da gledaju. Nije naše da se bavimo time da li je nešto na hrvatskom, bosanskom jeziku ili srpskoj ekavici", kažu oni.

Ni prodavcu koji na ulici prodaje crtane filmove nije važno na kom su jeziku.

"Prodajem ih po šest maraka i od toga živim. Da mi nije propala firma, ne bih sada kisnuo i smrzavao se, već bih radio svoj posao. Baš me briga za srpski jezik i kulturu ako moja djeca nemaju šta da jedu i obuku. Šta ja tu mogu, poljubi i ostavi! Hrvati su valjda na vrijeme uzeli prava, uložili novac i sada zarađuju", kazao je neimenovani prodavac za "Press".

Lingvista Milorad Telebak kaže da masovna kupovina, javno prikazivanje i dostupnost ovakvih crtanih filmova za djecu govori o nacionalnoj neodgovornosti Srba.

"Svi mi treba da znamo da te crtane filmove ne treba kupovati niti prikazivati. Ovo nije pitanje za lingviste, već za one koji te filmove produciraju i distribuišu, one koji ih prodaju i političare. To je pitanje za svakog Srbina i ako se ta pojava ne osujeti, šteta bi mogla da bude nesaglediva. Evo, moj unuk ima CD-ove na hrvatskom, pa sada govori "vlakovođa", "tuljan", "obitelj"... Kada ga upozorim da su to hrvatske riječi, on mi kaže da je tako ljepše", ističe Telebak.