Dodik: "U Sarajevu ima više Kineza nego Hrvata i Srba"

Milorad Dodik dao je ekskluzivni intervju za Dnevnik Nove TV.

Jeste li jedan od najvećih problema za BiH kao što to kaže većina diplomata?
Ne, ja sam rješenje za Bosnu, a tačno je da nisam poslušnik trećerazrednim državnim službenicima.

Niste osoba koja želi rasturiti BiH?
U mom problemu nije nasilje, a vidjet ćemo hoće li Bosna opstati.

Znači, Bosna po vama i nema neke budućnosti?

Da, kao neki labav okvir federalnih jedinica u okviru Bosne i Hercegovine, ali Bošnjaci nemaju sposobnosti da prihvate činjenicu da oni koji zagovaraju BiH trebaju ostale da zadrže i trebaju jaku političku ponudu. Ja priznajem da nisam entuzijast i BiH je duboko podijeljena u društvu, vještački napravljena na razvalinama bivše Jugoslavije. Niste mogli napraviti BiH koja je bila Jugoslaviju u malom po svemu. Neka labava konstitucija u kojoj će se uvažavati svi možda može da opstane, ali Bosna dalje, kao unitarizovana i centralizovana, je u sferi nagađanja je li uopšte moguća.

Doživljavate li vi BiH kao svoju domovinu?
Nisam veliki entuzijast što se toga tiče.

Sutra, kad bi se vaš entitet htio odcijepiti, mislite li da bi vas Srbija priznala?
Hipotetski govoreći, ako i kada budemo to radili, tražit ćemo trenutak u kome će nas priznati mnogi.

Pa i Srbija? (Sliježe ramenima)

Po ovome mogu zaključiti da Sarajevo ne doživljavate kao svoj glavni grad?
To sam vam rekao nekoliko puta i mislim da to nije nepoznato. Sarajevo jest političko središte BiH, ali tamo više nema broja Srba i Hrvata kao što je nekad bilo. U Sarajevu ima više Kineza nego Srba i Hrvata.

Kako vam se čini ovaj dvojac Josipović - Tadić za regiju. Jesu li izvinjenja korisna i dobra za regiju?

Ja to pozdravljam i spreman sam da se priključim takvim stvarima. Svi smo se na neki način izvinili svima i svi traže stalno neko izvinjavanje.

Je li od vas iz međunarodne zajednice traže da se nekome opet izvinite?

Ja se nemam kome izvinjavati, Republika Srpska se izvinila za sve što se događalo ljudima. Ja u tome nisam učestvovao kao predstavnik Republike Srpske i sad u svom inauguracijskom govoru kad sam ponovio preuzimao funkciju predsjednika opet sam se izvinio svima i da Republika Srpska ima sasvim drugo okrilje od onog što je predstavljeno u regiji. Ljudi ovdje mogu živjeti slobodno i Republika Srpska je pristupačna zajednica. Svi imamo svoje istine koje su etnički i politički motivisane, ali jednog dana napisat će se racionalna istina o svemu.

Da se Ratko Mladić nađe u vešem entitetu šta bi vi napravili?

Ono što trebam učiniti - izručio bih ga.

Ne bi imali osjećaj da ste izdali srpstvo?
Ja sa haškim optužnicama odavno nemam problema

Znate li gdje je sad?
(Smijeh) Recite vi meni, vi ste istraživački novinar. Ali, siguran sam u jedno, tu nije.

Je li vas vaš stil ikad koštao?
Zašto? Ja pokušavam biti realan. To što sam rekao da Sarajevo sliči na Teheran to i danas mislim jer Sarajevo ima više džamija nego Teheran.

Strastveni ste sportista, šta se mora dogoditi da navijate za neku BiH reprezentaciju?

Ranije sam mislio kad igra sa Turskom, ali više ni to čak ne mislim. Zašto bih navijao kad nemam emocija. Na primjer, kad je BiH igrala veoma dobru utakmicu protiv Španije na svjetskom prvenstvu i kad su ih sudije  pokrali da Španija ide dalje, bilo mi ih je žao. Ali, više zbog pristupa nepravdi nego zbog nekih emocija.

A da igraju BiH sa Hrvatskom, za koga bi ste navijali?
Pogledao bih dobro i više bih emocija imao za Hrvatsku. Nećete naći ni jednog Hrvata ovdje koji kad igraju BiH sa Hrvatskom neće navijati za Hrvatsku.

A svi ključevi BiH su u vašim rukama?

Pa to nisam ja birao i to ne znači da moram navijati, ne moram imati emocija prema BiH.

Koje vas emocije vežu za Hrvatsku?

Mi živimo u neposrednoj blizini, mladost i momački dani su vezani za Jadransko more. U Zagreb smo išli redovno i pratili utakmice Cibone kad su igrali Aco i Dražen Petrović, znao sam savršeno dobro tadašnju postavu. Do Zagreba nam je trebalo sat i pol. Imam rodbinu u Rijeci, tetka se odselila i udala se za Hrvata i posjećujemo se svako malo. Svi moji putevi su bili vezani za tu stranu. Kad bih išao u Sarajevo uvijek bih imao osjećaj da idem nazad, a kad bih išao u Beč preko Zagreba, imao sam osjećaj da idem naprijed.