Bosna i Hercegovina:Uzalud vam trud, glasači!

Trpjeti ovakve vlasti petnaest godina, što je oko četvrtine jednog prosječnog ljudskog života, podrazumijeva prihvatiti stanje podaništva kao stalno stanje egzistencijalnog smisla. Građani se ne ostvaruju u ideji pobune, građanske neposlušnosti, kreiranja novih vrijednosti suprotnih onim političkim, nego upravo u narativima političkih elita. Oni su njihov proizvod

U utorak, 3. oktobra, navršiće se godinu dana otkad Bosna i Hercegovina nema funkcionalni Savjet ministara. Godinu dana nakon izbora, u BiH djeluje Savjet ministara u tehničkom mandatu, čiji je predsjedavajući Nikola Špirić.  

Posljednji pregovori lidera šest stranaka , tzv. šestorke, vođenih u Brčkom o formiranju Savjeta ministara, propali su početkom sedmice, a novih, barem kako je najavljeno, više neće biti. Barem u onom obliku u kojem su do sada bili. Glavni akteri su čvrsto ukopani u svojim pozicijama i teško je vjerovati da će do bilo kakvog dogovora doći u dogledno vrijeme.

BiH je time, godinu dana nakon izbora, bez formirane vlasti na državnom nivou i bez dogovora o nastavku pregovora, ušla u još dublju političku i institucionalnu krizu, najveću od kraja rata.

O nizu zakona, takozvanom evropskom paketu - zakon o državnoj pomoći, zakon o vojnoj imovini, zakon o popisu stanovništva i implementaciji presude u slučaju Sejdic - Finci - stranački lideri nisu ni raspravljali, jer kako su zaključili, bez dogovora o Savjetu ministara i definisanja parlamentarne većine te zakone ne bi bilo moguće usvojiti. Ovakvo stanje traje već godinu dana.

Za to vrijeme, u državi koja se zove Bosna i Hercegovina ne teku baš med i mlijeko. Nezaposlenost je u prvoj polovini ove godine porasla u oba entiteta, a u Federaciji BiH dosegla je najviši nivo u proteklih pet godina.

Zbog nemogućnosti dogovora izmedu entitetskih Vlada, umalo da propadne 88 miliona eura iz IPA fondova Evropske unije. Bio je dovoljan samo jedan sastanak lidera dvije najjače političke partije u BiH da se ovaj problem riješi. Bila je dovoljna jedna večera u velebnom hotelu Kaldera nadomak Banjaluke, pa da se stavovi Zlatka Lagumdžije, lidera SDP BiH i Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, po ovom pitanju usaglase.
Kada treba uzeti novac, tu su bh. političari šampioni.

Dobar dio političkih elita u BiH još je okrenut prema prošlosti.  Čini se kao da one nikad  nisu ostavile rat iza sebe, već su ga nastavile voditi drugim sredstvima u mirnodopskom periodu. U njihovom diskursu i dalje odjekuju bitke za teritorij.

Osnovno pitanje koje preovladava u BiH je ko su legitimni predstavnici naroda. Tako se u Federaciji BiH još uvijek ne mogu dogovoriti oko toga  ko je legitimni predstavnik Hrvata i ko ima ekskluzivno pravo da predstavlja određenu naciju. Pored ovih tzv. "nadtema", političari u BiH nikako da dogovore foteljašku matematiku, pa tako razgovori i dogovori mogu da propadnu zbog jedne pozicije zamjenika u ministarstvu na državnom nivou.

Prije nekoliko mjeseci, Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko kazao je u intervjuu za slovenačko "Delo" kako u BiH prevladava egoizam dijela elita koji u nesređenoj državi za sebe prisvajaju privilegije i materijalne koristi, što zaista može djelovati kao ozbiljna kritika upućena vodećim političarima u zemlji da nije jedne nepobitne činjenice - sam Visoki predstavnik odlično sarađuje sa takvim “egoističkim elitama“ i ne pada mu na pamet da se aktivnije uhvati u koštac sa problemima neformiranja vlasti u BiH.

Na nužnost formiranja državne vlasti upozorio je i Patrick Moon, ambasador Sjedinjenih Država u BiH, koji je kazao kako bi bilo razočaravajuće da sadašnji Savjet ministara BiH nastavi funkcionisati u tehničkom mandatu još tri godine, što je mogućnost koju su naznačili neki stranački lideri iz BiH, u slučaju da se ne postigne dogovor o novoj vladajućoj većini.

Bez nove vlasti, upozorio je Moon, izostala bi finansijska podrška BiH, a ekonomsko stanje u zemlji bi se nastavilo pogoršavati sve dok političari ne preuzmu odgovornost za stanje u zemlji i ne donesu teške odluke koje se od njih očekuju.

Upravo je ponašanje međunarodne zajednice u BiH za BUKU komentarisao i Vuk Perišić, publicista iz Rijeke, koji nam je kazao da zapadne sile, koje su u Dejtonu preuzele odgovornost za BiH, imaju “moralni alibi”.

"Drugim riječima, zadovoljavaju se činjenicom da su zaustavile rat, što je nedovoljno. Učinile su premalo na sustavnoj i dugoročnoj afirmaciji multietničnosti  i multikonfesionalnosti, iako bez tog principa ni zapadni svijet ne bi mogao funkcionirati" - navodi Perišić

BiH – uništena multietničnost


Enver Kazaz, profesor sa sarajevskog univerziteta kaže kako poslijeratni period BiH karakteriše stalna nemogućnost da se konstituiše bilo kakav oblik funkcionalne države i društva. Trogetoizirano bosanskohercegovačko trodruštvo se održava u "takozvanoj ludačkoj košulji Dejtonskog sporazuma", a u njemu danas BiH proživljava vrhunac krize kao stalnog stanja, krize kao jedinog modela trajanja dejtonske BiH.

”Činjenica da mi godinu nakon izbora nemamo vlast, poput Belgije npr., potvrđuje tezu o nefunkcionalnosti tzv. konsocijalnih demokratija, jer je u BiH trenutno isprepletena tzv. institucionalna sa teritorijalnom konsocijacijom, pri čemu nesklad u teritorijalnoj konstrukciji proizvodi stalnu politiku kao proces završavanja nezavršivog rata, a od te maske sržno žive ovdašnje političke elite, kojima je neformiranje vlasti odlična predstava za nacionalizmom opijene mase. Održavanje stanja nezavršenog rata može trajati u nedogled ”, kategoričan je Kazaz.

Prema Kazazovom mišljenju, krivac za ovakvo stanje je sama struktura politike kao procesa završavanja rata u političkom polju, ali i realni politički subjekti. SDP BiH i dva HDZ-a ponajviše, te igra političkog saveza srpsko-hrvatskog, dakle savez SNSD-a, SDS-a i dva HDZ-a.

Namjesto multietničke, smatra Kazaz, dobili smo bastardnu formu dvoentitetske i troetničke BiH.

”U njoj i nije moguće formirati državnu vlast. Država nije ničiji interes. Svima je interes ovladati ekonomskim, finansijskim, privrednim i drugim resursima u zemlji.”

Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, smatra kako su za aktuelno stanje u BiH krive političke partije, koje su u mogućnosti da formiraju vlast na državnom nivou.

"Očito da političkim partijama nije pretjerano stalo do funkcionisanja državnih institucija i da su svoju pažnju i energiju usmjerile na druge nivoe vlasti, prije svega na entitetski, a da nisu pretjerano zainteresovane za ostale nivoe vlasti".

Prema njenom mišljenju, na prvi pogled problem je u tome kako rasporediti plijen, odnosno u raspodjeli fotelja, gdje uvijek neko ostane kratkih rukava. Posljednji neuspjeh u Brčkom govori nam o propasti pregovora i dogovora zbog fotelje zamjenika ministra.

"Ja ne mislim da je samo to problem - treba dobro pogledati šta je ko dobijao u toj raspodjeli i vidjećemo da neki nisu bili zadovoljni raspodjelom rukovodećih mjesta u pojedinim agencijama. Ali, onda shvatimo i da je riječ o dva nepomirljiva koncepta unutar BiH i svako ko bi napravio ustupak praktički bi odustao od svog koncepta. Međutim, političke partije nikako da shvate da kompromis podrazumijeva i davanje, ne samo uzimanje i to maksimalistički", smatra Topićeva

Djelimično se sa ovom tezom slaže i Perišić koji apostrofira da u BiH sva tri nacionalizma, koji su još uvijek dominantne političke snage, ne žele funkcionalnu BiH, jer upravo u njenoj disfunkcionalnosti nalaze svoj legitimitet.

"Njima je potrebna propast svakog multietničkog projekta i svojim utjecajem na funkcioniranje BiH ne propuštaju priliku da dokažu njenu uzaludnost. Time naknadno legitimiraju rat i planiranu "buduću" demontažu BiH",  kaže Vuk Perišić.

Bh. građani – suodgovornost za trenutno stanje?

Direktne posljedice neformiranja vlasti u BiH ogledaju se u uništenom imidžu zemlje u svijetu, u padu kreditnog  rejtinga i u padu direktnih stranih investicija za gotovo pedeset odsto. Kako bi se pokrili deficiti, entitetske vlade uzimaju kredite. Entiteska zaduženja se odražavaju i na državu. BiH polako postaje prezadužena zemlja. Ustavna i politička kriza se potpuno pretočila u ekonomsku, privrednu, i sl.

Za to vrijeme, kao u paralelnom svijetu, u svojevrsnom Matriksu, žive građani ove zemlje. U zemlji se niko ne buni zbog političke krize. Građani ove zemlje postali su ljudi koji su izgubili sva moguća osjetila.

"Možete ih tući, proganjati, oduzeti sve što imaju, a da oni ćute i stoički to podnose. Doista ne znam gdje je taj prag do kojeg oni mogu ići. Očito im je dobro i očito su zadovoljni svojim stanjem, idilom, koju im narušava nekoliko bundžija koji kritikuju postojeće stanje", smatra Tanja Topić.

Enes Osmančević, komunikolog sa tuzlanskog univerziteta smatra kako je javno rezoniranje u BiH na vrlo niskom stupnju i u stanju latentnosti i apatije.

”To nije normalno stanje u demokratski razvijenim društvima, ali su poznata ovakva stanja tokom historije, naročito u krizama i depresiji, pa čak i u društvima u tranziciji kakvo je bosanskohercegvačko, bez izgrađene političke kulture, demokratske tradicije, profiliranih institucija” kaže za BUKU Osmančević

Prema njegovom mišljenju je prag tolerancije naših kolektiviteta poprilično visok jer je determinisan strahom i podaničkim metalitetom koji je dominantan vć decenijama. To trpljenje nepravde na ovim prostorima, na žalost ne prekida svijest, već isključivo glad.

“Koliko su ljudi gladni, i zašto se ne bune više, to oni najbolje znaju” kaže Osmančević

Enver Kazaz kaže kako su građani ove zemlje neodgovorni za društvo i državu u istoj mjeri u kojoj su to i političke elite. “Zašto?Zato što su bez ostatka prihvatili sve vrijednosti koje zastupaju političke elite. Oni na tim vrijednostima grade predstavu o sebi, svom nacionalnom identitetu, svom klasnom, profesionalnom i svakom drugom identitetu. To je politika kao mentalna okupacija građana.”

”O građanima BiH imam zapravo gore mišljenje nego o političkim elitama i njhovom huljskom izgledu. Trpjeti ovakve vlasti petnaest godina, što je oko četvrtine jednog prosječnog ljudskog života podrazumijeva prihvatiti stanje podaništva kao stalno stanje egzistencijalnog smisla. Građani se ne ostvaruju u ideji pobune, građanske neposlušnosti, kreiranja novih vrijednosti suprotnih onim političkim, nego upravo u narativima političkih elita. Oni su njihov proizvod. Mi imamo građane kao replike Zlatka Lagumdžije, Milorada Dodika ili Dragana Čovića. Šta s tim građanima i kuda s njima?”, pita se Kazaz.

Prema tvrdnjama naših sagovornika, BiH se nalazi u stanju stagnacije, zemlja nema vizije, ideje, ni mašte gdje treba da ide i šta, zapravo, želi. BiH je pseudodržava koja se ne može raspasti, jer niko nema snage za taj potez, a ne može se ni konstituisati iznutra, jer niko nema snage da nametne svoju političku volju većini građana. U njoj ne postoji elementarna saglasnost oko prošlosti niti budućnosti, pa se ponekad stvara privid kako je riječ o zemlji koje zapravo i nema. Da bi preuzela odgovornost za sebe, ova zemlja bi morala promijeniti na radikalan način sistem društvenih vrijednosti. Kada će se to dogoditi i da li će se dogoditi veliko je pitanje na koje niko u ovom trenutku ne može dati pouzdan odgovor.