Azra nije imala novca da "počasti" doktora: Dajući pare doktorima, građani i sami učestvuju u korupciji

Sarajka Azra rodila je djevojčicu prije dvije godine. Poslije nje, kaže kako više nikada neće roditi dijete.

Za Azrino odbijanje rađanja djece krivi su doktori i medicinsko osoblje, koje ju je taj dan potpuno ispatilo. Porođaj je, kako nam priča, počeo u hodniku, a dok je dozivala doktora u pomoć, sestrica joj je rekla da „doktor gleda neku specijalnu emisiju“.

Cijeli porođaj pratili su propusti doktora, a sve to zbog toga, kako nam priča Azra, što nije znala, niti imala novca da „počasti“ doktora. Tek kasnije će joj reći da je „običaj“ da se doktor i babica počaste. 

„Da su mi rekli da trebam dati pare, posudila bih novac, da se toliko ne napatim“, kaže Azra.

S druge strane, Elma je bila unaprijed upoznata sa „običajima“ u sarajevskoj Klinici za ginekologiju i akušerstvo.

„Platila sam doktoru da me porodi. Babici i dvjema medicinskim sestrama sam kupila poklone i zaista su mi olakšali porođajne muke“, objašnjava Elma.

Ovakvih primjera je na stotine. Prema anketi koju su proveli Centri civilnih inicijativa, većina ispitanika iz cijele Bosne i Hercegovine je čulo ili zna za korupciju u zdravstvu. Najveći procenat ispitanika, njih 77 posto smatra da je korupcija prisutna u bolnicama.

Za bolnice je tipično da imaju veliki broj zaposlenih i veliki broj pacijenata, te da se u okviru njih „korupcija bez ljudskog lika” uglavnom pojavljuje kao pravilo, jer postoje ustaljene prakse da se plati pažnja i bolji tretman, kao i brži dolazak do specijalističkih pregleda ili prevazilaženje problema na listama za čekanje. Također se u ovim zdravstvenim ustanovama pruža najveći broj usluga, te vrši najviše javnih nabavki uređaja, lijekova, materijala i drugih roba i usluga.

Nešto manje građana oko 68 posto potvrdilo je da korupcije ima u domovima zdravlja, a najmanje njih 60 posto smatra da je korupcija prisutna u ambulantama.

Građani kažu kako im novac nikada ne traže direktno:

„Ali indirektno ti kažu:'Ja to mogu srediti, samo mora se uplatiti i to uglavnom kod doktora'“.

„Nisu mi tražili novac, ali znam da je to poželjno.“

Nasuprot njima, jedna žena nam je ispričala drugačije iskustvo:

„Kada je moj muž imao operaciju na mozgu, ja sam ponijela doktoru i Whiskey i novac, a on je rekao: 'ne pijem hvala, a novac nikada nisam primio', ljubim ga sto hiljada puta“, poručuje ona.

Prema rezultatima ankete CCI-a, građani BiH smatraju da je korupcija manja u ambulantama jer su korisnici dobro upoznati sa zdravstvenim osobljem, te da korupcije ima, ali u manjem obliku i vjerovatno u vidu malih poklona za primljene usluge.

Jedan od sve češćih oblika korupcije pojavljuje se prilikom prakse doktora koji rade u javnim ustanovama, a istovremeno imaju privatnu ordinaciju. Naime, sve više je primjera kada zbog navodno „dugih listi za čekanje“ doktori preporuče pacijentima da privatno urade potrebne preglede. Kako odnosi između privatnog i javnog sektora nisu institucionalizovani kroz zakonska rješenja, te kako pojedinci, zaposleni u javnom sektoru, rade i u privatnom, fenomen „odsustva sa posla“ u cilju primoravanja pacijenata da pomoć potraže u privatnim klinikama i ambulantama predstavlja najizraženiji oblik korupcije u današnje vrijeme.

Prema dosadašnjim studijama, privatni sektor ima korektivnu ulogu u vezi sa negativnim pojavama u sektoru javnog zdravstva, te se nameće kao konkurencija.

Ovo važi i za pojedine apoteke i farmaceutske kompanije koje „kupuju“ pojedine doktore u cilju dobijanja povlaštenog položaja u propisivanju lijekova i njihove nabavke. Do sada niko nije odgovarao za ovakvo ponašanje, iako su evidentne brojne zloupotrebe od strane doktora i farmaceutskih kompanija/apoteka na štetu pacijenata.

Kada je riječ o korupciji u zdravstvu, ova opasna pošast najizraženija je prilikom javnih nabavki. Naime, činjenica je da ne postoje javno dostupni registri o količini izvršenih javnih nabavki u sektoru zdravstva, iako one predstavljaju drugi, najveći izdatak nakon plata za zaposlene. Procjenjuju se na 20-40 posto svih izdataka na zdravstvo u jednoj zemlji. Kako su same vođene primjenom Zakona o javnim nabavkama BiH, zloupotrebe se javljaju sa kreativnošću osoba koje provode same tendere u okviru zdravstvenih institucija.

Jedan od najvažnijih izvora korupcije odnosi se na tzv. institut konkurentskog zahtjeva u
okviru Zakona, gdje se sve nabavke u vrijednosti do 30.000 KM mogu realizovati nakon dostavljene 3 ponude od dobavljača. Kako se vrlo često ide na ciljanog dobavljača (koji je u obavezi da nađe još dva „nepovoljnija“ da bi prošao na tenderu), korupcija je samo prateći čin interesnog odnosa osoba koje administriraju javne nabavke i dobavljača.

Drugi vid zloupotrebe se pojavljuje prilikom kreiranja tenderske dokumentacije koji po svojoj sadržini odudara od propisane zakonske forme, ali koji je u potpunosti u skladu sa mogućnostima određenog dobavljača. Ovdje se najčešće javlja praksa zahtijevanja određenih standarda koji nisu neophodni (npr. ISO standardi), potreba da dobavljač dokaže da ima propisane kapacitete u vidu broja zaposlenih ili broja vozila, propisivanje određene vrste roba, bez obzira na raspoložive komplemente koji ispunjavaju standarde i slično. Također je
evidentna i praksa naplate tenderske dokumentacije više od zakonom propisane cijene, koja je uglavnom namijenjena za pokrivanje troškova njene pripreme. Ovim se u startu daje signal pojedinim firmama da ne učestvuju na tenderima, jer su troškovi učešća preveliki, naročito ako se zna da postoji preferencijalni odnos prema pojedinim dobavljačima.

Također, rasprostranjena je i praksa kreiranja aneksa ugovora nakon izbora najpovoljnijeg ponuđača prilikom određenih javnih nabavki, što u suštini predstavlja signal da je postupak javne nabavke bio praćen korupcijom, odnosno da je određeni ponuđač imao „preferencijalni“ tretman.

Pored Agencije za javne nabavke BiH, koja ovim aktivnostima pridaje mali značaj, veliku ulogu ima i Ured za razmatranje žalbi.

Prema analizama i istraživanjima banjalučkog udruženja "Tender", gotovo 80 posto donesenih rješenja o opravdanosti žalbi ponuđača završi okončavanjem postupka ne u njihovu korist, već na razne načine, a najčešće neregularnim poništavanjem javnih nabavki od strane ugovornih organa.

Primjera radi, navode u "Tenderu", u 2009. godini u korist ponuđača od 1.476 upućenih žalbi doneseno je 756, a u 2010. od 1831 doneseno je 1.081 rješenje o opravdanosti žalbi ponuđača, što najbolje govori o stalnom rastu neodgovornosti i nezakonitosti u provođenju postupaka javnih nabavki. U protekle dvije godine izrečene su tri novčane kazne, a pokrenuto je pet krivičnih i jedan prekršani postupak.

Kako bi probudili svijest građana, ali i podsjetili zdravstvene radnike da za svoj rad primaju platu, Centri civilnih inicijativa pokrenuli su informativno-zagovaračku kampanju za borbu protiv korupcije u zdravstvu.

U skladu sa Strategijom za borbu protiv korupcije BiH 2009-2014. i pratećim Akcionim planom, sve javne ustanove u BiH su dužne usvojiti vlastite pravilnike ili planove borbe protiv korupcije.

CCI su do sada Memorandum o saradnji potpisali sa 16 zdravstvenih ustanova, koje moraju da prihvate pravilnike o prevenciji i borbi protiv korupcije, te ih usvoje najdalje do kraja 2011.g.

Pravilnike o prevenciji i borbi protiv korupcije do sada je usvojilo 12 ustanova zdravstva.
U proteklom periodu CCI je organizovao i ulične akcije u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, kako bi dodatno edukovao i informisao građane o pravima koja su im zakonom iz oblasti zdravstvene zaštite zagarantovana.

• 2 Dec, 2011
• 819 pregleda