Kemal Monteno: "Jedva čekam da sjednem sa rajom"

Kemal Monteno se odlično osjeća nakon operacije srca i sljedeće sedmice će najvjerovatnije izaći iz bolnice u Zagrebu u koju je primljen 31. decembra nakon teškog infarkta.

 [24 sata info] 

"Odlično je Kemica! Najvažnije je to da je raspoložen i vidi se da nije klonuo duhom. Problemi sa srcem su sanirani, stanje mu je u potpunosti stabilno, a trenutno mu probleme pravi šećer koji iz dana u dan varira. I bubrezi su otkazali, pa je na dijalizi. Ali o tome ćemo misliti nakon što se potpuno oporavi u banji u Opatiji - priča Gane Pecikoza, menadžer i dugogodišnji prijatelj Kemala Montena.

On ga je i posjetio sa Arsenom Dedićem, pa su se sva trojica šalili i smijali.

Još sa vrata Arsen mu je dobacio: "Ajde, diži se, šta se više izležavaš", a Kemal se nasmijao i priznao da jedva čeka da sjedne u kafanu sa njegovom rajom. "Volim kafanu. Sve lijepe stvari se događaju u kafani, i ljubav i druženje i biznis. Samo lopovske stvari se ugovaraju po nekim sobicama i skrovitim mjestima gdje nema nikoga", rekao je Monteno nedavno za Blic.

"Žali se da mu je dosadno, već skoro mjesec dana leži, a navikao je na jurnjavu. On je pjevao po četiri, pet dana sedmično, a ostalo vrijeme provodio u putu. Navikao se na aktivan život, i na rad i na druženje sa ljudima. Dobro je što kaže da mu je dosadno, znači da mu je dobro", zaključuje Gane Pecikoza, a mi se prisjećamo nedavnog razgovora sa Montenom, kada je ispričao jednu od kafanskih priča kada mu je pivo spasilo život: "Cijeo rat sam presjedio u sarajevskoj kafani Fis. Tu se zavučemo Goran Milić, Mirza, Davorin Popović i ja, sjedimo i pijemo. Nije bilo vode, pa je WC bio zaključan, te smo išli na malu nuždu iza jedne trafike koju je granata odvalila. Taman ja ustanem i kažem društvu: ‘Idem do trafike’, kad stiže tura piva od gazde. Gledam onu pivu i mislim se: ‘Ajd kad časti, da popijem i ovu pivu, pa da odem da se olakšam k’o čovek, da ne izlazim dva puta.’ U tom izađe čovek, menadžer Kemo, i ode kod trafike da obavi šta ima, kad udari granata i ubije ga. Da nije stiglo pivo, ja bih bio na tom mjestu".

Tokom posjete Arsen Dedić se trudio da što više oraspoloži i nasmije Kemala. Tako su se prisjetili i trenutka kada je nastala pjesma "Pamtim samo sretne dane".

Kemalova verzija tog događaja glasi ovako: "Došao sam u goste kod Arsena i Gabi. Arsen ima svoj ritam, u dva po podne legne da spava ma šta da se dešava. Ostanemo Gabi i ja da popijemo kaficu, a sa kafice pređemo na vino i polako uz gitaru napravimo pjesmu: "Pamtim samo sretne dane". Poslije se Arsen probudio pa napravio aranžman".

Arsen, koji je i sam imao ozbiljne probleme prije transplantacije jetre, do suza je zasmijao Montena kada je, po uzoru na repliku iz filma "Maratonci", rekao: "U kakvom sam stanju, kad bih legao u bolnicu, ne bi mi se uopšte isplatilo da ustajem i izlazim iz nje!"

"Pa vi niste normalni! Popucaće mi konci!", ovim riječima je Kemal ispratio Arsena i Ganeta.