,..................

Mujić je za Klix.ba ispričala svoju borbu sa “suludim pravilima koja ne dozvoljavaju da se ispoštuje posljednja želja jedne žene koja je napustila ovaj svijet”. Spomenik je sagrađen u aprilu prošle godine, a srušen je 17. aprila ove, po nalogu Medžlisa Islamske zajednice Kozarac.

“Moja priča je veoma jednostavna na prvi pogled. Roditelji su mi se razveli kada sam ja imala godinu dana. Majka je odgojila mene i sestru i nije imala nimalo jednostavan život. Međutim, to nije ni važno, ali zbog svega što je učinila za nas ja i sestra smo htjele ispoštovati njenu posljednju želju, a to je da je ukopamo pored našeg oca i da joj podignemo isti nadgrobni spomenik kakav smo podigli i ocu 1989. Međutim, nadgrobni spomenik moje majke valjda nije bio u skladu s nekavim pravilima koja su posljednjih godina u svojim glavama zacrtali neki ljudi, ovdje konkretno mislim na glavnog imama u Kozarcu Amira Mahića, koji je doveo ljude da ga sruše. Mezar moje majke je doslovno preoran. Ništa tu ne bi bilo sporno da u istom mezarju već ne postoje takvi i slični spomenici ili da se radi o mezarju u kojem svi nadgrobni spomenici moraju biti identični. U tom slučaju ja ne bih pravila problem, ovako je neoprostivo to što su napravili”, ispričala je Mujić za Klix.ba.

U ratu nije srušen nijedan nišan

Armina kaže da je odluka o rušenju nadgrobnog spomenika njene majke donesena kada je ona bila u posjeti kod sestre u Australiji te tvrdi da je niko nije kontaktirao da se eventualno pokušaju dogovoriti.

“Poslije postavljanja spomenika niko me nije kontaktirao. U ratu u tom mezarju nije srušen nijedan nišan, a sada eto ja ne mogu ispoštovati posljednju želju svoje majke. Moja majka je bila vjernica, sahranjena je prema muslimanskim običajima, mi smo redovno plaćali sve obaveze prema Islamskoj zajednici, ali evo desilo se to što se desilo”, kaže Mujić, te dodaje da je potpisala izjavu prije postavljanja spomenika u Islamskoj zajednici o pravilima koja se odnose na mezarje, kao i to da je platila grobno mjesto za svoju majku 200 KM.

Kontaktirali smo i glavnog imama u Kozarcu Amira Mahića, koji je ostao pri tvrdnji da se u ovom slučaju nije mogao napraviti nikakv kompromis. Kaže da su pravila stroga i da je Armina “mogla ispoštovati posljednju želju svoje majke, ali na drugom mjestu”. Kako je želja Arminine majke bila da je ukopaju pored oca, drugo mjesto za ovu porodicu nije bila opcija.

“Islamska zajednica je 2009. donijela Pravilnik o mezarjima prema kojem treba poštovati neka pravila koja su tamo propisana, a u pogledu vakufskih mezarja, dakle mezarja koja su u posjedu Islamske zajednice, svaku porodicu upoznamo o tim pravilima prije dženaze. Osobe potpisuju izjavu u kojoj se slažu s tim pravilima i tek se onda nastavlja procedura. Sve je to ispoštovano, kao i neke druge stvari za koje ona tvrdi da nisu poput toga, na primjer da je niko nije obavijestio o rušenju, da ona nije ništa znala i slično”, navodi Mahić.

"Ako smo nekad griješili, ne moramo i dalje"

Budući da u mezarju već postoje isti ili slični nadgrobni spomenici, pitali smo imama Mahića nije li se ipak moglo preći preko ovoga, budući da se radi o nečijoj posljednjoj želji, koja se može ispoštovati samo na ovaj način, Mahić je rekao da nije. Tako je Komunalno preduzeće po nalogu Medžlisa uradilo što je, prema njihovom mišljenju, moralo uraditi.


“Bilo je nužno da se ruši spomenik, zato što je nelegalno izgrađen. Što je bilo bilo je, ne možemo rušiti spomenike od prije 30 godina, ali ovaj je sagrađen nakon Pravilnika iz 2009. Moramo to uraditi zbog budućnosti, jer to što smo nekada griješili ne znači da moramo i dalje griješiti. Ja znam da je to grubo rečeno, znam da se radi o spomeniku, ali ovdje se radi o nelegalno sagrađenom objektu bez saglasnosti Islamske zajednice, i bez obzira na to što je policija dolazila na mjesto događaja i upozoravala gospođu. Ona je to uradila prihvatajući posljedice koje su opet propisane i koje su joj i tada bile saopćene”, rekao je za Klix.ba Mahić.

On je rekao i to da je Medžlis godinu dana prije rušenja pokušavao riješiti problem sa porodicom Mujić, ali da je Armina odbijala da primi bilo kakve obavijesti, dok ona, s druge strane, kaže da nije dobila nikave obavijesti, a i one koje su navodno poslane, su se vratile zbog njenog odsustva.

Kako god bilo, cijeli slučaj će, čini se, dobiti sudski epilog, a Armina kaže da ne bježi od toga i da joj se presudi da je kriva, premda ne razumije zašto neko nema sluha i ne shvata da je jedino na taj način mogla ispuniti posljednju želju svoje majke.