Srbija je ucestvovala u progonu Bošnjaka iz Kozluka

Svjedok optužbe Fahrudin Banjanović izjavio je danas na suđenju Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom da su lokalne srpske vlasti i paravojske iz Srbije u junu 1992. godine protjerale oko 2.000 Bošnjaka iz sela Kozluk kod Zvornika, ali da među njima nije bilo "šešeljevaca".

Lider Srpske radikalne stranke optužen je za višestruka ubistva, mučenje, nezakonito pritvaranje, progon i druga zlodjela nad Bošnjacima iz Zvornika koja su, prema optužnici, počinili dobrovoljci SRS.

Svjedok Banjanović, koji je bio predsjednik Mjesne zajednice u Kozluku, izjavio je da je u tom selu i okolini Zvornika u proljeće i ljeto 1992. godine djelovale srpske paravojne formacije "Arkanovci", "Žute ose"; odredi čije su se vođe predstavljale kao "Pivarski" i "Niški", "Crvene beretke", kojim je komandovao Kapetan Dragan i lokalna Teritorijalna odbrana.

Banjanović je izjavio da su neke od tih srpskih snaga učestvovale u protjerivanju Bošnjaka iz Kozluka krajem juna 1992.

Šešelj je prihvatio da su Kozlučane protjerale "srpske paravojne bande" koje su, kako je rekao, preuzele kontrolu od lokalnih vlasti u Zvorniku, ali je napomenuo da je Banjanović u svojim izjavama pomenuo da je vidio samo jednog "šešeljevca".

Banjanović je to potvrdio, rekavši da je u aprilu 1992. godine sreo izvjesnog Zorana Subotića koji mu se predstavio kao "poslanik SRS" i komandant TO, ali se prema njema odnosio "korektno" i nije se dugo zadržao u Kozluku.

Svjedok je ispričao da su početkom juna 1992. mještani Kozluka, na zahtjev komande "srpske TO", predali svo oružje koje su posjedovali, uglavnom lovačko.

Prema njegovim riječima, selo je tada bilo u potpunoj blokadi srpskih snaga.

Nedugo zatim, 26. juna 1992, Banjanoviću su došli predsjednik opštine Zvornik Brano Grujić i još jedan njegov saradnik i prenijeli mu naređenje da se svi kozlučki Bošnjaci okupe "za sat vremena", jer moraju napustiti selo.

- Rekli su mi da ne možemo da ponesemo ništa i da moramo da idemo, jer nemaju kontrolu nad nekim paravojnim formacijama koje hoće da nas ubiju, svjedočio je Banjanović.

On je izjavio da je organizovao okupljanje 1.820 stanovnika koje su zatim paravojnici pretresli i ukrcali u 17 autobusa i tri kamiona s prikolicom.

- Posebno nam je ponižavajuće bilo što su pretresali naše majke i sestre... Na jednog muškarca su pucali i ranili ga, napomenuo je svjedok.

Tvrdio je da su svi Bošnjaci morali da potpišu izjave da svoju imovinu u Kozluku dobrovoljno ostavljaju srpskim vlastima.

Kada je Šešelj u unakrsnom ispitivanju tvrdio da takvi dokumenti ne postoje, Banjanović je objasnio da su te izjave bile na jednom od spiskova protjeranih, ali da ga on nije vidio.

Svjedok je rekao i da su im vođe lokalnih Srba u autobusima predočile dokument prema kojem im se "odobrava dobrovoljno iseljavanje kako bi izbjegli mobilizaciju u muslimanske snage".

- To je bila gnusna laž, nikakve mobilizacije nije bilo, a nama je bilo naređeno da odemo, naglasio je.

Banjanović je rekao da su Kozlučani zatim prebačeni u okolinu Loznice, gdje su ih nakratko verbalno maltretirali paravojnici koje je zatim rastjerala policija. Od lokalnog Crvenog krsta dobili su pomoć, a po pristizanju dozvole iz Beograda, nastavili su put do Rume.

Na željezničkoj stanici u Rumi, prema svjedočenju Banjanovića, napala ih je grupa ljudi motkama i kamenjem, ali je policija i njih rastjerala.

Zatim su Kozlučani ukrcani u voz koji su većinom činili stočni vagoni i prebačeni u Suboticu.

Svjedok je kazao da su na slijepom kolosijeku na subotičkoj željezničkoj stanici proveli dan i po, a tada se jedna žena i porodila, dok je lokalno stanovništvo donosilo hranu i sokove.

Potom su mještani Kozluka transportovani na Palićko jezero u šatorsko naselje koje je bilo "okruženo bodljikavom žicom" i "više ličilo na koncentracioni logor".

 Banjanović je, međutim, svjedočio da su prisilno raseljeni Bošnjaci dobijali redovno hranu i slatkiše i da su vlasti Srbije izdale pasoše onima koji ih nisu imali.

Poslije desetak dana, Kozlučani su u grupama odlazili u Njemačku, Austriju i Mađarsku kod rodbine ili u izbjegličke logore.

Šešelj je tokom unakrsnog ispitivanja rekao svjedoku da je njegov iskaz "korektan".

Pored toga što je potvrdio da u Kozluku nije vidio "šešeljevce", Banjanović je, na sugestiju optuženog, rekao da je tačno i da su Bošnjaci prije protjerivanja više puta pokušavali da odu iz Kozluka u Tuzlu, ali da nisu mogli.

Na Šešeljevu tvrdnju da u Subotici nije bilo boljeg smještaja od kampa za tako veliki broj ljudi koje niko nije očekivao, svjedok je odgovorio da to ne zna.

Šešelj je tvrdio i da su zahvaljujući pasošima koje su dobili u Srbiji, protjerani mogli da se vrate u zemlju, "što su mnogi i činili".

Banjanović je potvrdio da se, poslije godina u izbjeglištvu u Mađarskoj i Austriji, vratio u Kozluk, gdje i sada živi. Na sugestiju Šešelja, kao tačno je prihvatio da je odnos Vlade RS prema povratnicima dobar.

Suđenje Šešelju, optuženom za zloccine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93. godine, biće nastavljeno sutra.

• 2 Dec, 2008
• 2116 pregleda