Svaka druga odrasla osoba u BiH živi s majkom i ocem

Četrdesettrogodišnji Banjalučanin Vojin L. živi s ocem i majkom u stanu od 70 kvadrata u centru ovog grada. Nema stalni posao, nikada se nije ženio i nema potomke. Kada je njegov otac bio u njegovim godinama, u radnoj knjižici imao je staž od 15 godina, suprugu i dvoje djece u pubertetu, vlastiti stan i ozbiljne planove za budućnost.

Vojin objašnjava da je osnovni razlog što je još s roditeljima činjenica da mu je tu „lijepo i sigurno“, kao i da ga država ničim nije motivirala da se osamostali.

Vječita djeca

- Kada sam već dočekao ove godine neoženjen, mislim da nikada neću ni zasnovati porodicu. Iskreno, imao sam u životu puno žena i bavio se ozbiljnim poslovima, ali sam sada u istoj životnoj fazi u kojoj sam bio nakon stjecanja punoljetstva. Nemam imovinu na svoje ime, niti svoju porodicu, osim roditelja, s kojima živim. Oni meni ne smetaju, a ni ja njima. Dok sam bio u dvadesetim, stalno su me forsirali da se oženim i napravim nešto u životu. Sada su, valjda, i oni odustali pa ne vodimo više takve razgovore - ispričao je Vojin .

Međutim, njegova priča nije usamljena u našem društvu.

Iako ne postoje institucije koje se u BiH bave ovako širokim i detaljnim društvenim analizama, procjenjuje se, uzimajući u obzir i podatke iz regiona, da svaka druga odrasla osoba između 20 i 35 godina još živi s majkom i ocem.

Otprilike polovina njih ima želju da se osamostali, ali ne i uvjete koji bi im to omogućili, dok ostatku odgovara život u porodičnom gnijezdu.

Ova druga grupacija, a neki stručnjaci ih smatraju i fenomenom, nazvani su Petar Pan generacijom - ljudi koji ne žele da odrastu, da se žene ili udaju, dižu kredit, prave planove o karijeri i slično.

Prema ocjeni psihologa, tek kada se neko odvoji od roditelja, može se smatrati odraslom, zrelom ličnošću, pa se prema tome procjenjuje da u BiH polovina ljudi u zrelim godinama su, zapravo, „vječita djeca“.

Statistički podaci pokazuju da se svake godine starosna granica kada građani BiH stupaju u brak pomjera za oko pola godine.

Kod nas žene prilikom zaključenja prvog braka imaju u prosjeku 26,5 godina, a muškarci blizu 30, pa je stoga pomjerena i granica u godinama kada dobivaju djecu. Prema podacima Zavoda za statistiku RS, najstariji mladoženja u BiH u 2011. imao je čak 88 godina! 

Pad nataliteta

Iskustva advokata potvrđuju da je život u zajednici sve češći razlog razvoda brakova, pa se u zahtjevima za razvod nerijetko navodi da jedan od supružnika nije mogao podnijeti ovakav život ili se nisu slagali sa svekrvom, odnosno punicom.

Sociolog iz Istočnog Sarajeva Biljana Milošević objašnjava da se i sama bavila sličnim istraživanjima te je došla do zaključka da nikada nije ključan samo jedan faktor, nego se više njih međusobno dopunjuje i prožima.

- Kao prvo, materijalna i ekonomska situacija u bh. društvu je veoma teška, a među mladima je visoka stopa nezaposlenosti, dok bi upravo siguran posao trebao da bude jedan od osnovnih preduslova za započinjanje samostalnog života. S druge strane, kad se čovjek uljulja u takvom životnom stilu, počinje prolongirati stvari, završetak fakulteta, traženje posla, osnivanje porodice i slično. Također, opće nezadovoljstvo često diktira oblike ponašanja za koje ni sami nismo mogli vjerovati da će, na kraju, tako ispasti - objasnila je Milošević.

Psiholog Aleksandar Milić ističe i da se razlog sve dužeg ostajanja „vječitog djeteta“ krije u odrastanju u porodici uz jak nadzor i nedovoljnu aktivizaciju.  

To, dodaje Milić, kod djece u našim sredinama razvija prestrog modalitet nadzora, što za posljedicu ima sve veći broj odraslih ljudi koji i dalje ostanu živjeti s roditeljima. 

- To su uglavnom već zreli ljudi, koji su kao djeca bili prezasićeni. Kod njih je stvoren osjećaj da se ne moraju boriti za život pretjerano. Demotivisani su vjerovatno i činjenicom da su nezaposleni, a sve je posljedica nedovoljnog rada na pravilnom razvoju - kaže Milić.

On dodaje da to za posljedicu ima i sve veći pad nataliteta u BiH, jer se takve osobe sve rjeđe odlučuju na stupanje u brak.

Sve zavisi od okolnosti

Hadžimustafić: Relativna stvar 

Iako je mnogo mlađi od Banjalučanina s početka teksta, 27-godišnji Admir Hadžimustafić iz Tuzle živi u porodičnoj kući s roditeljima. Student je završne godine žurnalistike u Tuzli, a način života kojim je navikao da živi za sada mu odgovara. Sve u svoje vrijeme, kaže Hadžimustafić.

- Sve je to relativna stvar do kada će neko živjeti u zajednici s roditeljima. Prema mom mišljenju, za osamostaljenje nema neke propisane dobne granice i sve zavisi od okolnosti. Onda kada osjetim da se trebam osamostaliti, to ću i učiniti. Prilično sam mlad i trenutno uživam u tome. Bez posla sam također, ali i ne tražim ga, jer sam pri kraju studija - kaže Hadžimustafić i dodaje da osamostaljenje, nažalost, u većini slučajeva u BiH zavisi od zaposlenja.