Obračuni na sarajevskim ulicama: Drumovi će poželjeti Ćela?!

Zanimljiv je život u Sarajevu. Dok tokom dana slušamo pucnje iz revolverskog, povremeno i automatskog oružja, gledajući da nas negdje poput holandskog turiste ili nevine konobarice, ne zakači metak - policijski dužnosnici nam objašnjavaju da je situacija u Kantonu Sarajevo zadovoljavajuća te da se građani Sarajeva ne moraju brinuti za sigurnost više od građana ostalih velikih gradova u regionu.

Situacija možda jeste zadovoljavajuća ako se poredimo sa Ciudad de Juarezom ili Damaskom, ali kad smo već kod regije valja napomenuti neke stvari. Autoritet policije u Sarajevu bitno je manji nego recimo žandarmerije i karabinjera u Srbiji ili redarstva u Hrvatskoj. To je vjerovatno zato što se policija ''ništa ne pita'' jer komplicirana struktura vlasti ne dozvoljava policiji da efikasno radi svoj posao.

Spominje se da je ''rahmetli Ćelo živ, ne bi bilo ovako''
S druge strane, može se reći da i pojedinim policijskim strukturama takva situacija odgovara. Niko ne želi riskirati glavu tamo gdje je svaki peti čovjek naoružan i gdje ga zbog obične svađe na cesti nekakav divlji momak može upucati praktično bez posljedica. 

Kad smo kod velikih gradova, nominalna granica tog pojma je 100.000 stanovnika. No, znamo da je to relativno. Sarajevo je grad nešto veći od Ljubljane u Sloveniji ili od Graza u Austriji. Svako poređenje osjećaja građanina u tim mjestima ili u Sarajevu išlo bi na našu štetu, a sve češće se čuju i nacrti ''rješenja'' za ovako nestabilnu situaciju u gradu. 

Ta objašnjenja obično idu u pravcu da u gradu nema ''velikog bossa'' te da ''miševi kolo vode''. S nostalgijom se priziva vrijeme kad se znalo ko je ''baja'' i spominje se da je ''rahmetli Ćelo živ, ne bi bilo ovako''. 

To pokazuje dvije stvari. Romantizacija kriminala corleonovskog tipa zapravo dolazi iz činjenice da ovdje nikada nije bilo ''sigurnog'' života u kontinuitetu. Prvo je bio rat, onda nesigurno poraće, onda siromašna tranzicija i na kraju smo ostali prepušteni sami sebi. 

Rat na ulicama Sarajeva nije rat između bogatih i siromašnih. 
To je rat siromašnih protiv siromašnih jer nijedna ta cijev nije uperena u one koji su se osigurali i oko svojih kuća napravili tvrđave. 

Ne treba prizivati drumove koji će se poželjeti Ćela nego policijske strukture konačno moraju svojim građanima pogledati u oči prije nego ih kriminalci pobiju.