Došao da uništi videozapis sa "svoje dženaze"

Tog 26. junskog dana 2006. godine kao grom iz vedra neba u cijelom svijetu odjeknula je vijest o gruboj grešci koju su počinili ljekari bolnice u Klagenfurtu. Rečeno je da je mrtvim proglašen i u Međiđi kod Gradačca sahranjen sedmnaestogodišnji Enis Memić živ i da se probudio iz kome, a da je umjesto njega u tom gradačačkom naselju ukopon njegov najbolji drug iz djetinjstva i godišnjak Tomas Remšild.

Bio je to neopisiv šok za obje porodice. I za Memiće koji će tek tada saznati da im je sin živ i za Remšildove koji će čuti da su u bolnici, umjesto sina, posjećivali njegovog druga Enisa, te da im je sin Tomas mrtav i sahranjen negdje u Bosni.

Dva razloga

Sve se u tih nekoliko mjeseci odigralo kao u najbolje režiranom trileru. Ovih dana u Gradačac, nakon tri godine, kod daidže Ahmeta Suljkanovića stigao je sada dvadesetjednogodišnji Enis Memić. Došao je iz dva razloga, prvo što je poželio daidžu s kojim će ići na jezera Hazna i Vidara, i u banju Ilidžu da popravi zdravstveno stanje desne ruke, koja je oduzeta, te da uništi videokasetu "svoje" dženaze koja je snimljena 9. februara 2006. godine, a koju je samo jednom vidio i ne želi nikad više.

Šta se zapravo događalo sve ovo vrijeme mladom Enisu i njegovim roditeljima i hoće li ikada u životu zaboraviti prvo polugodište 2006. godine. Zasigurno neće, sve i da hoće.

Te večeri, tada maloljetni Enis, zajedno sa svojim drugovima Austrijancima, među kojima je bio i Tomas Remšilg, pošao je u disko. Ko je vozio automobil "pasat" čini se i danas je ostala zagonetka, on ili njegov drug Tomas. Zna se da je automobilom skivljena teška nezgoda u kojoj je poginuo Tomas i odatle kreću svi nesporazumi, a klupko u cijeloj tragediji počelo se odmotavati četiri mjeseca kasnije.

Naime, ljekari su prilikom identifikacije u Klagenfurtu utvrdili kako je u nezgodi poginuo Enis Memić. Kako su se u tom trenutku osjećali njegovi roditelji Dževad i Hurija ne treba posebno naglašavati. U rodnoj Međiđi kod Gradačca 9. februara 2006. godine Enisu je organizirana velika dženaza. Plakalo je i mlado i staro i sve je snimljeno na videokasetu.

Niko od prisutnih koji su kroz malo staklo na limenom kovčegu zagledali u lice mejta nije mogao ni slutiti da to nije njihov Enis, pogotovo ako se zna da su mladići jedan drugom ličili kao jaje jajetu. Sedam odnosno četrdeset dana poslije dženaze proučen je i tevhid, a Enisovi roditelji su se, skrhani bolom, vratili na posao u Klagenfurt.
   
U međuvremenu su roditelji Tomasa Remšilda svakodnevno u bolnici posjećivali teško ozlijeđenog mladića, misleći da je to njihov sin. Nakon što se Enis petnaestog dana probudio iz kome, oni su mu sve češće odlazili u posjetu. Čak su ga vodili svojoj kući. No, jednog dana Enis je na bosanskom kazao kako on nije Tomas, nego da je Enis, što je za Remšidlove bio veliki šok. Zbog čega o ovome odmah nisu obavijestili Enisove roditelje niko ne zna.
   
- Jednog dana, kada mi se vratilo pamćenje, nazvao sam putem telefona majku i kazao joj da ja nisam mrtav, da sam živ i da dođu po mene. Roditelji ispočetka nisu vjerovali, ali kada su na televiziji čuli vijest o tome, došli su bez duše i od radosti umalo nisu popadali u nesvijet. Prvo su me čudno gledali, zagledali, gotovo da nisu vjerovali šta im se dogodilo. Tada sam čuo da mi je u Međiđi klanjana dženaza. Znao sam da je došlo do greške da u mezaru leži moj drug Tomas - priča danas Enis.

Gorak okus

U međuvremenu je izvršena ekshumacija i tijelo nastradalog Tomasa iz Međiđe je odvezeno i ukopano u Klagenfurtu, organizirana je sahrana pa se smirila i njegova duša. Mladić Enis je na sudu oglašen krivim jer je, navodno, on vozio automobil i osuđen na tri godine zatvora - uvjetno.

Bilo kako bilo, gruba greška klagenfurtskih ljekara, za koju niko nije odgovarao, niti su porodice pokrenule sudski spor protiv njih, ostavila je gorak okus. Enis će tek od ove godine nastaviti školovanje u srednjoj školi, nakon što se samo donekle oporavio. U njegovoj duši oporavka neće biti, ni poslije uništene videokasete s pogrešne dženaze.

Daidža ne prihvata kaznu

Enisov daidža Ahmet Suljkanović nikada neće prihvatiti kaznu i dokaz da je njegov sestrić bio vozač u ovoj nezgodi.

- Ako je dokazano i objavljeno da je nezgodu izazvao vozač koji je smrtno stradao, onda se zna da je to Tomas - kaže Suljkanović.

• 21 Jun, 2009
• 1944 pregleda