U Srebrenici Bošnjak i Srbin grade prijateljstvo

U životu Hamdije Malkića iz Poznanovića kod Srebrenice, vlasnika lokala "Ado", i Radomira Zekića, vlasnika prodavnice elektromaterijala "Svetlost" u Srebrenici, politika ne igra nikakvu ulogu. Malkić i Zekić jednostavno ignoriraju političke, nacionalne i vjerske podijeljenosti koje vladaju u Srebrenici.
 
Radomir svakog jutra dođe kod Hamdije u njegov lokal na kafu i zajedno prelistavaju dnevne novine. Svako ko posjeti ovaj srebrenički lokal iznenadi se kada čuje ime Radomir, jer je to ime, po nekom nepisanom pravilu, u bošnjačkim lokalima neuobičajeno. Ista situacija je i objektima čiji su vlasnici Srbi.

- Kada sam se vratio u Srebrenicu upoznao sam Radomira i od tada se družimo. Znamo satima pričati o svakodnevici, tako da između nas, do sada, nije bilo nikakvih problema - kaže Malkić, ističući da jedan drugog i međusobno pomažu.

Mišljenja su da su jedinstven slučaj u Srebrenici, jer rijetko nakon rata možete vidjeti da se Bošnjaci i Srbi druže. Prema njihovim riječima, ljudi se uglavnom plaše da "kod svojih ne budu izdajnici, a kod drugih špijuni". Njih dvojica nastavljaju graditi prijateljstvo.

- Imamo svoj život, koji je prije svega pošten i skroman, i nas takve priče zaista ne zanimaju - kaže Malkić.


Svakakve priče

- Radomir je u mom lokalu znao slušati svakakve priče koje zaista nisu ugodne, ali nikada nije odustao od našeg prijateljstva. Bilo je situacija kada se u Srebrenici radilo planski da se što više posvađaju Srbi i Bošnjaci, ali mi smo mudriji od tih ljudi, jer mi ostajemo i živimo ovdje, a oni iz Srebrenice odlaze prvom prilikom - kaže Malkić.

• 16 Nov, 2009
• 997 pregleda