Otisao sam ..dok je spavala...
Nisam znao sta reci, mozda da je bilo rijeci dalo bi se sloziti nesto od njih ali cemu sve te bujice osjecaja kada kraj je okoncao svaki napor da se nesto popravi..znala je da sam tu negdje pored nje i znala je da ne idem ali nije znala da dolazim iz daljine u koju se uvjek vracam..govorio sam joj uvjek da nije sve sto se ocima vidi vidljivo i da mora da nauci da otvara srce i drugima ne samo meni...mislila je suprotno vodjena svojim mislima u toj prelijepoj glavici okrunjenom tom sjajnom plavom kosom kojoj jos i danas kao da osjetim miris..prelijepa kao i uvjek, usnula u san znala je da ne mogu da odem jer joj nisam rekao da je volim..nisam rekao jer nisam htio to da joj kazem a lomilo se sve u meni toliko puta kada bi me pitala za to..lomila se ova moja umorna dusa prepuna nje,prepuna njenog tijela i njene ljepote volio sam je kao nikog do tada i mogao sam vrisnuti na sav glas ali nisam smio, nisam smio zbog nje, tog malog nevinog bica koje je tako nevino i toplo spustilo glavu na jastuk pored mene a pitao sam se zasto, zasto joj ne mogu reci sve sto osjecam kako se sudbina igra sa nama i kako me i zasto odvodi od nje ..od nje koja je zivot moj...gledao sam u to prelijepo tijelo dok dah mi je zastao svaki put kada bi se okrenula onako snena i nastavila da sanja ..plasio sam se da ne primjeti da me nema jer znao sam da me voli ali ne onoliko koliko sam ja volio nju....volio sam je cijelom dusom i srcem jer nisam ni mogao drugacije bilo je to bice koje se mora voljeti..ali zasto je izabrala bas mene, zasto je svoju ljubav dala meni a toliko nekih lica i drugih sudbina ...TO BE CONTINUE
- 11 Jun, 2010
- 1336 Besuche
waoo, bez rijeci sam.