Otisao sam ..dok je spavala...II

Nisam bio netko tko ce tu ostaviti traga, tu u njenim stranicama zivota jer pisane su najneznijom rukom sudbine,to bice moralo je biti nesto sasvim drugo...nije to obicna djevojka,bila je poput andjela kao mala bubamara kako sam je cesto zvao..tog jutra djelovala je tako carobno,zanesena u snove,polugola...njena bedra okupana prvim svjetlima jutra kao da su otkidala dio po dio mene, ali tako sam se snazno borio protiv dodira,tog dodira za koji mi je falilo tako malo,samo da sam pruzio drhtavu, ruku znam da bi se prenula iz tog divnog sna i znam da tad ostati bih morao...ne zbog sebe vec zbog nje i njenog slatkog glasa kojim bi izgovorila hiljadu slatkih rijeci koje bi me tako lako razoruzale...ali ne odustajem,odlucan sam da odem i sacuvam je samog sebe,mozda....znam da negdje daleko,ma bilo gdje opet cu biti pored nje...volim je,tako jako je volim da se plasim cak i samog sebe da
nisam dovoljno dobar za nju...volim je nekako cudno,drsko i bezobrazno cak da
i zivot treba dao bih za nju..moju malenu ljepoticu,moje sve,moju malu
bubamaru...lomi,lomi se sve u meni,milion misli u tako malo vremena protice
kao rijeka kroz mene dok sjedim na kraju kreveta,pokraj njenih nogu i kao da
sve vise i vise posustajem u namjeri da nestanem...znam da ne mogu bez nje i
s tim saznanjem dizem se lagano posezuci za ono malo stvari spakovanih u jos
manji kofer bez zivota i krecem ka vratima koja cu tako tesko zatvoriti, znam
da moram biti tih a u meni krik je kao stijena velik i jak...ne, ne smijem
pustiti ni glas jer bit ce to kraj moje namjere da nestanem tiho i
neprimjetno kao sto i zalutao sam u njenu svakodnevnicu...velikim uzdahom
pomjesanim sa onim ZBOGOM MALENA MOJA izlazim iz sobe i olovnom rukom
zatvaram ta vrata iza kojih ostaje moje sve,moje maleno bice koje dise duboko u meni i dok koracam niz stepenice kojim kao da nema kraja nesto se lomi u
meni sa svakim pruzenim korakom,nestaje osmijeh s mog lica zauvjek i
ostavljam dusu tu pored svog andjela da je cuva i da uvjek bude uz nju..TO BE CONTINUE

  • Keine Kommentare