Otisao sam ..dok je spavala...III

Taj put od njenog stana do aerodroma nikada necu zaboraviti, cinio mi se kao put oko svijeta dug 17 mjeseci i 35 dana, misli su me ubijale ...ne znam kako sam trpio sve te poraze u mojoj glavi..mislio sam o njoj onako snenoj i predivnoj ..i onda sam mislio o njoj onako porazenoj kada shvati da me nema..kolebao sam se na samom kraju odlaska,bas kad sam mislio da sam jak da ucinim to ona me opet pobjedjuje polako osvaja moje ideje zasto da idem i kako i pretvara ih u samo jednu misao OSTATI..zasto ju je bog stvrio tako prelijepu i zasto je mene bas bacio u tu igru s njenim osjecajima iz koje sada nikako da se izvadim jer previse sam ulozio i sebe u sve to da bih sada nestao...konacno nasao sam se na klupi velikog hola cekaonice i kao da sam uhvatio tlo nakon dugog padanja iz aviona ali tek tada pocelo je da lomi i da me slama to njeno prelijepo lice koje nikako da izbrisem iz sjecanja,a bas sam i bio budala kad sam pokusavao to uciniti jer bilo je nemoguce, sjedio sam tako sam iako je oko mene bilo mnostvo ljudi raznih lica i raznih sudbina ali ja sam se upravo spremao da se poigram sa svojom...ostavio sam nesto sto me boljelo nesto sto me voljelo kao nitko do tada,ostavio sam nesto najljepse sto mi se desilo, zar nisam gad? ponavljao sam sam sebi bezbroj puta..idila oko mene pretvarala se u najgoru nocnu moru...gledao sam oko sebe kao da sam zelio da joj vidim lice,da pogledam jos jednom maoju malenu i da ipak ostanem,potajno sam zelio ostati ali plasio sam se....ne znam ni sam cega ni zasto ali mislio sam tada da nisam dovoljno dobar za nju...sve te ideje koje je gradila u svojoj glavi sa mnom bi se prepolovile i mnostvo stvari koje je htjela sa mnom bi morala da stavi na cekanje ili da potpuno zaboravi..imala je sve,sve to je htjela i zasto sam joj trebao ja kad znam da bez mene isla bi mnogo brze kroz zivot..onako prelijepa sa onim sjajnim crnim ocima....

  • Keine Kommentare