Ja ostajem ja

Nada je san budnih... a ja se konacno budim! Konacno otvaram prozor i uzimam vazduh koji mi je prijeko potreban, ali ovaj put malo vise... vise nego sam navikla! Uzimala sam premalo.... premalo za nekoga ko je namjeravao ostat ziv! Ustrucavala se, uzimala kolicinu koja me samo cuvala u knjigama zivih, tek toliko da se zna da sam tu! Zelim nazad ono sto sam poklonila ne znajuci... zelim ono sto su drugi potrcali da uzmu, bez pitanja kao i sve ostalo sto ukradu hinjski pa se hvale time! No, dobro... necu o tome. Ja samo zelim svoje!!

Smijala sam se... bilo je lijepo smijati se sa svima, jer je osjecaj srece itekako dobro dosao, i red je da se podijeli sa drugima! No, podjoh plakat i gle cuda... jedini gost koji mi je pravio drustvo bila je tisina, nidje nikog! I zaista, plakala sam sama! Plakala dugo, predugo, plakala do trenutka koji nisam samo ja cekala! Cekao je i on, mozda i vise od mene... jer rece jednom da ga je to psihicki ubilo, da ga je promijenilo... a ja pomislih tad, zar je to sve?! Zar je to sve sto se ima reci na ono mnogo ljepse sto je bilo?! Izgleda da jeste... ovdje se vidi da ipak ne pobjeduje ono lijepo, da su bajke obicna sranja. Da ce svi pa cak i on, prije pogledati na onu stranu sivila... a ne na stranu vedrih boja. Sivilo, fuj! Vrijeme je da vrijeme krene... da se sivilo potopi onim bojama koje volim, bojama koje sam sama birala!

Izbrisat cu prethodni dan, zaboravit proslo vrijeme.... bas me briga sto nije u redu! Nek se usudi neko pa mi kaze sta je za mene dobro, ili nije... ovaj put cu radit sta mi padne na pamet!
Bit cu ona koja sam bila,ona zeljna i voljna da zivi! Biti ona koja je sama navikla sve, ona koja nije imala oslonca... kojojoj je jedina snaga bila sama ona! Dodje vrijeme pa sve ono sto je bila sama sebi, posta neko drugi! Neko ko joj posta razlog zivljenja, ali neko ko to izgleda nije zelio! Neko koga je to odbijalo, gusilo i shvatam... lijepo je nekome biti nesto, liepo je nekome biti sve... ali nekome je to previse! Nikad necu znat mjesto, ni sat, ni kojim stazama sam otisla da bi dosla od tebe... Dosla nepozvana, bez kucanja usla u snove nekome ko nije sanjao kao ja! Ne, ne boli me sto se sudbina nasalila sa mnom ovaj put. Salila sam se i ja, pa ko koga zajebe! Nije fer, znam... ali ovo mi pomaze da ja budem ja, da ostanem ja! Vrijeme je da moje promjene budu vrijedne nekog, a taj neko sam ja!
Zelim biti zahvalna, i jesam ovaj put... hvala meni, sto vracam sve onako kako je bilo, onako kako zelim da bude!

Dajem obecanje... obecavam da ja ostajem ja, da se vracaju ona lijepa vremena za kojima tragamo! Da, pustam sve sto me cinilo drugacijom, gorom rekla bih, najgorom reko si! Vracam slobodu, vracam mir, vracam ludost, vracam srecu, jer to zaista zelim!
Htjedoh pisat vise... htjedoh pisat drugacije... ali tisina, moj gost opet dodje, pa ce ona ovaj put reci sve, vise nego rijeci ove!

  • Keine Kommentare