Blogs

U prvoj sekundi naučimo disati, hodati i govoriti naučimo nešto kasnije.Život pred nas stavlja sve nove i nove veštine i znanja koja moramo naučiti.Ponekad nam se čini da je nemoguće, da nećemo moći, da nećemo znati, da hrabrosti nećemo imati, a kad ipak uspemo i ogledamo se iza sebe vidimo da i nije bilo tako teško i da nam je najveći protivnik ipak bio strah u nama samima. Voleti, ali istinski, dakle dati sebe za drugog i to treba naučiti. Svi to mogu naučiti, istina, neko to nauči lakše drugi…

Tesko je plakati a suze ne liti, tesko je voljeti a voljena ne biti, tesko je voljeti a svoje osejcaje kriti, gledati ga potajno a prijateljica mu biti! Voljela sam ga volim ga i jos i ako je on stvarno bijo los. Moje srce place jer ga zeli vise i danju ne moze da bez njega dise.(Moj MSN + Facebook ( cigankavatrena@hotmail.com ) Moj Skype ( cigankavatrena.cigankavatrena )

Iz dana u dan pokušavam da te zaboravim, da tebe prebolim, da mi srce prestane da vene i život sretno dalje krene. Al ne ide, jer moje oči traže samo tebe. Pokušala sam druge da zavolim, da na te više ne mislim, al kad god bude kraj, ti se opet pojaviš. Dolaziš mi u sne i tiho šapućeš "volim te". Onda se probudim sva uplakana i ne spavam noćima, jer plačem za tvojim očima, duša me boli, srce mi puca, eh, da bi mogo osjetiti kako je meni u ovom trenu sada, kako se moj život polako raspa…

da me po Osmijehu poznajuda je ono moje JAA ne znajuda ga kao štit nosim od takvihšta tudju intimu kao poslasticu želeDuše praznetako si ispunjavajuA ja svoju Dušuispunim trenutcima.... sitnicamameni i malo- dostaNe razumijem ja takvečudni suAli znammnogo takvih će još More izbacitina moju ObaluA samo rijetkibiser će u sebi nosit.... Znam Ja

Da ga neko pita čemu služe oblakoderi, "običan smrtnik" bi naveo njihovu stambenu i poslovnu funkciju. Onaj "smrtnik" koji voli smrti da gleda u oči, rekao bi da služe za skakanje.Od svih neobičnih sportova skyjumping možda i najviše zadovoljava potrebe adrenalinskih zavisnika. Od Las Vegasa, Makaoa, preko Tajlanda i Oklanda, ekstremni sportisti traže novi i veći izazov u vidu visokih tornjeva i zgrada.

jesam li te smjela poželjeti..vjerojatno nisam..ali kako se može dogoditi da u onome što ne želiš, pronađeš sve što trebaš..čudni su putevi sudbine...i moji vjerojatno..znaš li da mi suze poteku kad te se sjetim, svaki put..ti si moj najveći grijeh..i moja najveća molitva također..hvala ti..to je sve što smijem reći..sve drugo što bih htjela reći ostaje kao pepeo na mojim usnama..

Nek se u meni razbiju sve tvoje teske misli kao veliki talasi, neka sva tvoja bol ostane u meni i neka ne pozelis da te nema,neka sve te crne ideje nestanu u meni...neka ostanes cista i poslije svake ruzne i prljave misli bas onako cista i nevina kao sto jesi i prije mene...uvjek bila si onako snena,pospana od zelja i umornih ljutanja ali ipak nevina i njezna sa tom crnom kosom onako najljepsa od svih..neka te ostave sva ta ljutanja i sva ta mastanja i neka svaki tvoj nemir umre na mojim grudima…

Nemam ja mnogo za dati...Samo ovo malo Duše i šaku ljubavi, možda...Možda nijansu snova, tkanih od zvijezda...Poneku crvenu ružu, usne s ukusom crnog vina...I možda, al' samo možda, dodir vječnosti...Vječne ljubavi, odanosti, poštovanja i vjernosti..Tragam za tobom....Po planeti te tražim...I kao lutalica putujem....Putujem...Na nekoj stanici izađem, ali nikada, ne ostajem...Jer, ova pruga je pustinja, a voz je samo jedan...Putujem toliko godina, a kondukteri ne žele rećikuda sam krenula i…

Ne nikad me ne pitaj u zivotu vise da li te doista volim, i samo jos jednom, samo jednom pogledaj drhtavu ruku sto tuznu pjesmu pise i svoje oci skriva,,ne nikad me ne pitaj vise sto znaci pjesma tebi napisana,to mrtvo slovo na papiru, shvatit ces jednom da sam i ja kaogavran koji samo jednom voli,, jer gavranovi samojednom ljube i umiru sami kad ljubav gube,,ne,, ne pitaj me nikad vise,,pusti srcemoje da tuguje,, um moj pusti da patidok voli,,jer za pravu ljubav se mre,,ali za ljubav se ne moli…

Jos jednom si tu, bezsana noci... Remetis sve ovom tisinom i njega krijes pod svojim haljinama Znam, jos jednom ces me izmamiti iz ovih zidova lagano me daveci u nadi da cu ga ovaj put pronaci... Kvarne igre bacas pred moje noge znas to... ali ne znas da sam odavno sva pravila u njima naucila... Tu, po praznim ulicama tumarace jos jednom moja sjenka trazeci ga... ponovo... i u ovom trenu ulazis kroz moje prozore u zelji da ugasis preostali plamicak u mojim ocima Bojis se da njime ne obasjam sve…

Nije bol to što mi dušom tumara. Nije vjera to što me ludo spašava. Nije čežnja to što me od sna rastavlja. Nije nada zbog koje ipak ustrajam. Tvoje su ruke kazaljke moga vremena, dodiri duše olak su moga bremena. Tvoj pogled peče ukusom gorkog sjemena, ćutana ljubav usud je moga tjemena. Kaži da odem. Možda ću – čak – i pristati. Da sve je sen – možda ću i vjerovati. Ne, nema nas – i ja ću svima priznati. Još laži me... nemoj mi sebe oteti.

On je tu da pokvari sve,cak i veceras kad mjesec je...tako obasjava lica prolaznika koji nijemo koracaju pored mene ne osvrcuci se dok ja..onako pogledom kao da pitam za tebe a dobro znam da si s njim..svaki put kad ne pises dugo ja znam da on je tu,kazes da ne mozes od njega da cekam i javit ces se kad mognes..cekanje ...Poruka stigne nakon dugog cekanja...nista ne kazes,par rijeci vise ne poznajes mene, zbog tuznih pjesama u tvom svijetu vise niko ne place dok u mom sve se rusi dok cekam da za…

Pokloni tvoj osmijeh tamo nekoj drugoj, i petoj i sedmoj pokloni ga onima koje ce znati da ga vrate, onima koje ne vole cekanje, kojima nije problem da svojim osmijehom uzvrate odmah,bez razmisljanja, a da ga prime jos manje. Pokloni ga njima,meni nemoj, jer moj osmijeh predugo sanja dok ne ugleda svitanje, predugo cezne da izleti, predugo plete sarene duge, predugo trepti dok ne sine, a za svo to vrijeme moje usne su nijeme. Zato me zaboravi jer ja nisam kao druge, ja sam iz neke sasvim druge s…

Gdje bas na tebe da naletim tako njeznog, romanticnog, odanog, tako iskrenog, saljivog, zavodljivog. Sad pisem pjesme i sebi se svetim. jer nesmijem gore, odavno mi je zabranjeno da letim. I dodje mi stvarno ljubav osamarim. Na moje srce uvjek lagano nagazis, htjeo bi da me ukrades, odvedes i svoju ljubav naplatis. U meni cuce nemiri i snovi, kise i oluje, od ljubavi bjezim a ona uvjek tu je. U svjetu svom sam, daleko od tebe, gdje zivim za da , a govorim ne...hmm, ko razumije shvatice.... Gdje…

I ako nisam neki pjesnik poeziju i rimu da pisem, da rjeci u stihove slazem, postoji nesto sto kroz pjesmu zelim da ti kazem. I ako nisam taj talas koji se kroz buru krece, ili olujni vjetar koji slucajno sa puta skrece, mozda sam neki zalutali putnik koji trazi samo malo srece.... I ako nisam sunce koje ce da te greje niti ovaj snijeg sto bez prestanka veje, ni zora koja vec odavno svice, mozda sam malo zaljubljeno bice.... I ako mozda nisam zvjezda koja pada i ostavlja blistavi trag za sobom,…