Blogovi

Gdje poci poslije toliko toga vidjenog...gdje potraziti nesto za sto vjerujes da ne postoji..ima li istine u rijecima izgovorenim u tihoj noci,tu negdje na obali dok pogledi su se igrali. Postoji li kraj negdje u tim ocima,kraj lutanjima i nemirnim mislima koje uzburkane prave velike ideje poput talasa koji remete svaki san..gdje da podjes tako okrutna,tako nemirna i preplanula od prevelike zelje koju ne mozes da ukrotis,nigdje neces naci mir jer tvoj lik krasi lutanje a nemir u tvojim venama pr…

Svuda se svako radja...lijepa je svaka zemljaal ko sto je moja Bosna,na svijetu ljepse nema...Ima noci kad mi dusa patii kad bolna moram pjesmu nasu zapjevati...Bez >>sevdaha<< ne zivi Bosanaci kad svijetom luta kao stranac...

Ti si moja ljubavna pesmamoja prva misaokad me jutro probuditi si potreba i smisaoTi si tim za koji oduvekiz sve snage navijammnoge zene lude za toboma ti meni pripadasDa te volim, malo je reciti si moj par pod zvezdamai ja nista ne bih znala o srecida te jos nisam pronaslaDa te volim, malo je reciti si moj par pod zvezdamai ja nista ne bih znala o srecida te jos, da te jos nisam pronaslaTi si moja zivotna ljubavneko ko me zagrevakad je hladno i svuda je tamati si svetlost jedinaI mada znam da p…

Oprostila sam jednom davno,Od tad stalno nekom nešto opraštam....Trgovkinjama svjesno zakidanje za 10 pfeninga,žvaku umjesto kusura,Poštarima zvonjavu u rane jutarnje sate,Umirovljenicima zauzeta mjesta po tramvajima ,Roditeljima neshvaćanje mojih životnih poteza,Bratu životnu odabranicu,Bogu jer mi je oduzeo djeda...Oprostila sam i od tad stalno opraštam ...Pogotovo tebi. Tebi sam, dušo, oprostila sve što ni Bog možda oprostio ne bi.Opraštam ti sto šutiš kad se meni priča,Što pričaš kad se meni…

Ovo je stota pjesmaPosljednji jecaj u prazno......Zadnji drhtaj prije vječnog sna.Želim nestati...Možda samo na tren zaklopiti oci...Zaboravit`stvarnost..Ne osjećati bol...Ovo je stoti jecaj u prazno...Zadnja suza što slijeva se niz obraz snova.Ovo je stoti vrisak koji razbija tamuI traži plamen ljubavi na odavno ugaslom zgarištu...Stoti vapaj stvarnosti koja guši i uništava razum...Ovo je stota ispovijestProsjaka i sanjaliceMajke i žene...Izgubljene duše na putu kroz život.Bol je zapregla svoje…

Danas ću ti dati, kada veče padneu svetlosti skromnoj kandila i sveća,u čistoti duše moje, nekad jadne,...čitavu bujicu proletnjega cveća.U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje srce,sumrak stvoren da se dugo sanja,na oknima svetlim zableštaće boje,u taj sveži trenut prvoga saznanja.Sve će biti lepše, sve draže i višenoć koja se polako spušta,svet što mirno spava,dugo, mrtvo polje na kome miriše,kržljava i retka na busenju trava...I tako kraj cveća ostacemo sami,proliće se tada kao bujne kiše…

Kako da zadrzim dusu svojuda se k tvojoj ne vine? Kako bi jepreko tebe uzneo u visine?...O, kako bih je skloniti hteouz nesto izgubljeno na dnu tmine,na jedno mesto,strano i tiho,ciji se talas ne bi raznjihokad se talasaju tvoje dubine.Al sve sto dirne tebe i mene,ko gudalo nas zajedno prene.Glas dveju struna, o mi to jesmo!Cijeg smo to samo glazbala zvucii koji nas svirac drzi u ruci?O, slatka pesmo!

Stajala je tu na vratima....ispred mene kao da nije bilo nicega...tog trenutka nisam je vidio,pogled mi je bio uprt u daljinu,trazio sam nesto sto bi me odvelo daleko,nesto sto bi u tom trenutku ucinilo da nestanem...Znao sam da cutat ce,nista nije ni rekla....zasto,kako,zbog cega? Bilo joj je tesko bilo sta reci a tako silno sam zelio da pusti glas,da pokusa bar da slaze me da joj je stalo,da joj jos uvjek predstavljam nesto zbog cega ne odustaje...!''Dosla sam jos ovaj put samo....zn…

Ima nesto u njenim rijecima,nesto sto krade mi mir,pitam se gdje li je kad nije tu, sta radi kada ne pise meni..uh onda pitam samog sebe ''covjece sta ti je''..usla je tiho,na prstima,ostavila crte svog lica na bijelom papiru mojih misli i od tada trudim se da nacrtam njen lik uvjek kada nije tu..i ne uspjevam,ne zelim ni znati zasto jer znam sto vise pitanja u vezi s njom manje odgovora...ipak ona nije od onih koje sve kazu, pokusava da me odbije od sebe ali kao da zeli da o…

Kada ostanes bez daha,kada ti misli zalede na plus 40,kada pokusas a unaprijed znas da nemocan si, postanes kao prah sto raspe se po bijeloj kosulji,otkines se kao dugme s te iste kosulje, odes do kraja a maknuo se nisi s pocetka,pustis glas a sapat odzvanja svuda oko tebe,koracas a mjesto i vrijeme ostaju netaknuti,pomices usne ali rijec ne sklapa se i kao da stane sve,kao da prestane kucati srce sata koji tjera zivot unaprijed,ostanes sam i pokusavas nekoga dozvati ali niko ne okrece glavu ka…

A ti si samo rekla da kraj je...!!Ostavila sve, onako na pola,nedovrsene rijeci,nedovrsene poglede,nedovrsene setnje u dvoje pored nase rijeke koja jos pita za tebe....nedovrsen ostavila si zivot iz kojeg otisli su nedovrseni snovi o nama...ostavila si sve tu negdje bas kada je pocelo rasti,pocelo biti dio necega. Istrgla ruku iz moje i nestala u nekim nepoznatim zeljama i idejama za koje sam znao da jednom ce doci na red...ali mislio sam da ih zelis sa mnom,da zelis malu kucicu samo za nas dvoj…

Kada se zatvore vrata .....ostanem sama sa sobom i svojim ja...nema mi pomoći od sebe samepobjeći od sebe nemam gdje ni komnemam ramena za plakanje ...nemam očiju koje te sanjivo gledajunemam ruku koje te drže ..milujubrišu suze sa mokrih obrazaostajem sama sa sobom...Moram biti jaka ...kažem u tami sobe ...moram se boriti sa tobom i sobomne nemogu pobječi od obe odjednom..kad ostanem sama sa tobomBar da mi se desi sadada se sada pojavi neko u dnumojih misli ...da me pitada mi kaže gdje sam ja t…

Sama siA krhka je nocSlomice se kada pokrenes misaoKada udahnes duboko i glasnoHladan decembarski vazduh.Sama siA krhka ti je samocaMozda ce doci nezvani gostMozda ce neko nekog trazitiBas na tvojim vratimaSama siA slaba je tvoja odlukaDa dugo budes u tisini.Sama si.Krhka je glad koju osecasI prsti su ti krhki u hladnociZatvori prozorPada sneg.I ja sam jedne decembarske veceri paoSeti se.Mozda si sama zbog mog padaMozda je svetlo u daljini sto se topiZnak da krenesSama krhkim nogamaNesigurnog ko…

Ne vidim te. Ali znamda se nalaziš tu,iza tankog zidaod kreča i opeke, i čula bimoj glas, kad bih te zvao.Ali neću te zvati.Zvat ću te sutra,kad te ne budem vidio,kad budem sanjaoda si tu, do mene,i da je dovoljan glaskoji sam jučer uskratio.Sutra... kad budešgore, iza tankogzida vjetra,nebesa i godina.

„Mislim sada da sloboda nije biti ni mocan ni bogat, ni omiljen ni bez obaveza, vec biti u stanju da voliš. Voleti drugoga toliko da makar i za tren zaboraviš na sebe, to znaci biti slobodan. Mistici i crkvenjaci govore o odbacivanju ovog tela i njegovih žudnji, o odbijanju da robuješ puti. Ne kažu da se kroz put (telesno) oslobadjamo. Da ce nas žudnja za drugim uzdici iz nas samih potpunije no išta božansko.Mlak smo mi svet i naša ceznja za slobodom, ceznja je za ljubavlju. Da imamo hrabrosti d…