Poeziju će svi pisati...
Re: Poeziju će svi pisati...
Meni bez mene
Ure od smole cure besmisleno,
sumorni ÄÂovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca,jeca bespredmetno;
i sve je tako prazno,beskonaÄÂno,
a vjetar duva,duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
istu i grle beznadno,beskrajno.
Tin Ujević
Ure od smole cure besmisleno,
sumorni ÄÂovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca,jeca bespredmetno;
i sve je tako prazno,beskonaÄÂno,
a vjetar duva,duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
istu i grle beznadno,beskrajno.
Tin Ujević
Re: Poeziju će svi pisati...
Ulaziš u pesmu kao u vrt - Pero Zubac
Ulazis u pesmu kao u svoj vrt
slazes reci, pomeras mlado drvece
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao sto u san moj
ulazis kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radoscu
docekuje i sunce ti na rame silazi,
i korak ti je lak i necujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noci u noc tako sa morem
snagu premeravas, umirujes ga
recima i u poslusnu pticu pretvaras.
Ulazis u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reci ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.
Ulazis u pesmu kao u svoj vrt
slazes reci, pomeras mlado drvece
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao sto u san moj
ulazis kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radoscu
docekuje i sunce ti na rame silazi,
i korak ti je lak i necujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noci u noc tako sa morem
snagu premeravas, umirujes ga
recima i u poslusnu pticu pretvaras.
Ulazis u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reci ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.
- Privitak/ci
-
- images7.jpeg (5.86 KiB) Pogledano 1327 puta.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Ljubav, Marija - Rade Drainac
Nije u pitanju providna tajna koju verglaju jevandjelja:
Ljubi svet!
U meni je ogledalo svih ljubavi.
I nije stvar u tome da li sam nov ili star,
No uzbuna bela kao cvet:
Postići harmoniju ÄÂije se munje ukrÅ¡taju preko naÅ¡eg neba.
Ovde sve poetike poniru kao ljubiÄÂaste magle:
Kada će jednom potonuti tiranije
I sutonima svih ljudskih beda zardjati noževi naših snova?
Svirepu stvarnost doÄÂarati u ovoj niziji,
U kojoj ljudske baruštine truju sve horizonte.
I ovde moja vera krvari kao rana!
I sve sumnje lice na otkaÄÂene revolvere!
Smej se!
PlaÄÂi!
ÄŒesto te komedije prevazilaze razum:
Život nam dajte!
Crvena ÄÂeljust budućnosti galvanizuje mi mozak.
Nek struje vode!
Nek se raduju putnici!
I nek bude blagoslovena zemlja što miriše na gnoj!
Iz naših vrtoglavica dunuće orkani:
Budalo! Å¡ta imas od beskonaÄÂnosti?
Kao prašnike ruža vetrovi će doneti daleka budjenja.
Zašto onda da budemo tesni kao grobnice?
Želiš Semiramidine vrtova koji se njišu izmedju neba i zemlje,
Izmedju svih pojmova o snu i javi,
I kao upaljen kreÄ muÄÂi te jedini san
Da se udaviš u belini života...
Na ovim drumovima, drugovi, u ljubavima tražimo isceljenje.
Hej, budućnosti! Ako zaista nikada ne umireš,
U maramicu pretvori moje bdenje
Srce da mi ne prozebe!
Kao da hodam izmedju upaljenih jablanova.
Na jednoj sam obali crvenoj kao koral.
Nije u pitanju providna tajna koju verglaju jevandjelja:
Ljubi svet!
U meni je ogledalo svih ljubavi.
I nije stvar u tome da li sam nov ili star,
No uzbuna bela kao cvet:
Postići harmoniju ÄÂije se munje ukrÅ¡taju preko naÅ¡eg neba.
Ovde sve poetike poniru kao ljubiÄÂaste magle:
Kada će jednom potonuti tiranije
I sutonima svih ljudskih beda zardjati noževi naših snova?
Svirepu stvarnost doÄÂarati u ovoj niziji,
U kojoj ljudske baruštine truju sve horizonte.
I ovde moja vera krvari kao rana!
I sve sumnje lice na otkaÄÂene revolvere!
Smej se!
PlaÄÂi!
ÄŒesto te komedije prevazilaze razum:
Život nam dajte!
Crvena ÄÂeljust budućnosti galvanizuje mi mozak.
Nek struje vode!
Nek se raduju putnici!
I nek bude blagoslovena zemlja što miriše na gnoj!
Iz naših vrtoglavica dunuće orkani:
Budalo! Å¡ta imas od beskonaÄÂnosti?
Kao prašnike ruža vetrovi će doneti daleka budjenja.
Zašto onda da budemo tesni kao grobnice?
Želiš Semiramidine vrtova koji se njišu izmedju neba i zemlje,
Izmedju svih pojmova o snu i javi,
I kao upaljen kreÄ muÄÂi te jedini san
Da se udaviš u belini života...
Na ovim drumovima, drugovi, u ljubavima tražimo isceljenje.
Hej, budućnosti! Ako zaista nikada ne umireš,
U maramicu pretvori moje bdenje
Srce da mi ne prozebe!
Kao da hodam izmedju upaljenih jablanova.
Na jednoj sam obali crvenoj kao koral.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Dragana Konstantinovic - Tebi. ljubavi
1.
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretoÄÂim
ovaj moj iskriÄÂav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stoÄÂim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi poÄÂetke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zraÄÂka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puÄÂe u meni
poput zrelog maslaÄÂka
i ode noÅ¡en neÄÂim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ÄÂežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teÄÂe...
Da obavijem ti sve bi'
najÄÂulnije dubine...
Prizivam bledo veÄÂe
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teÄÂe
i ja bih samo da dajem
dok se juÄÂe kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni ÄÂežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jaÄÂa od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veÄÂe
tvoje mi telo krije,
poÄÂinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog veÄÂnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i ÄÂini od zajedniÅ¡tva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do ÄÂega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...
1.
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretoÄÂim
ovaj moj iskriÄÂav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stoÄÂim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi poÄÂetke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zraÄÂka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puÄÂe u meni
poput zrelog maslaÄÂka
i ode noÅ¡en neÄÂim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ÄÂežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teÄÂe...
Da obavijem ti sve bi'
najÄÂulnije dubine...
Prizivam bledo veÄÂe
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teÄÂe
i ja bih samo da dajem
dok se juÄÂe kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni ÄÂežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jaÄÂa od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veÄÂe
tvoje mi telo krije,
poÄÂinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog veÄÂnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i ÄÂini od zajedniÅ¡tva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do ÄÂega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Zvonimir Golob - Pismo
http://img19.imageshack.us/img19/3691/prozoro.jpg
photo by majra interovski
Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od ÄÂega se sastojiÅ¡, uplaÅ¡en da neÅ¡to nedostaje:
najprije ti ÄÂitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, ÄÂelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojÄÂice koja plaÄÂe,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oÄÂi
jer ti se stidiÅ¡ i poželim da te ÄÂuvam
kad padne veÄÂe, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.
http://img19.imageshack.us/img19/3691/prozoro.jpg
photo by majra interovski
Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od ÄÂega se sastojiÅ¡, uplaÅ¡en da neÅ¡to nedostaje:
najprije ti ÄÂitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, ÄÂelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojÄÂice koja plaÄÂe,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oÄÂi
jer ti se stidiÅ¡ i poželim da te ÄÂuvam
kad padne veÄÂe, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.
- Privitak/ci
-
- images7.jpeg (5.86 KiB) Pogledano 1322 puta.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
NEMOJ POĆI SAD
Nemoj poći sad
Jer se može sve zaboravit
Svaki prazan sat što nas razdvaja
Bit će sutra već negdje ostavljen i zaboravljen
Izgubljen je dan, ali tu je novi
Mnogo novih još
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Jer dok budem živ uÄÂinit ću sve
Da ti budeš sretna ostaneš li tu
Nudit ću ti niz toplih perla kiše
Ã…Â to ih sipa tu jedan ljetni dan
Izmislit ću zemlju gdje je ljubav sve
Gdje je ljubav sve, gdje ćeš biti sve
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Svaki ću ti dan priÄÂe priÄÂati
Izmislit ću za te rijeÄÂnik nježnosti
Kojeg samo ti, ti razumiješ
Sjetit ću te svih ljubavnika slavnih
Kojima su već srca slomljena
Kao tvoje sad, nemoj poći ne
Nemoj poći sad, nemoj poći sad
Vidjela si već kako baca vatru
Vulkan što je davno ugašen i star
Ima suhog tla što odjednom rodi
Bolje nego kišom oplakivan kraj
A kad padne noć kao luĠje svod
Nemoj poći ne,
Nemoj poći sad, nemoj poći sad…
Neću plakati ni govoriti
Tu ću stati nijem da te gledam tek
Da ti ÄÂujem glas, da ti sluÅ¡am smijeh
Pusti me bar da budem tvoja sjena
Tvoje sjene sjena
Tvoje ruke sjena
Sjena tvoga psa
Nemoj poći ne,
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, ne me quitte pas
Jacques Brel
Nemoj poći sad
Jer se može sve zaboravit
Svaki prazan sat što nas razdvaja
Bit će sutra već negdje ostavljen i zaboravljen
Izgubljen je dan, ali tu je novi
Mnogo novih još
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Jer dok budem živ uÄÂinit ću sve
Da ti budeš sretna ostaneš li tu
Nudit ću ti niz toplih perla kiše
Ã…Â to ih sipa tu jedan ljetni dan
Izmislit ću zemlju gdje je ljubav sve
Gdje je ljubav sve, gdje ćeš biti sve
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Svaki ću ti dan priÄÂe priÄÂati
Izmislit ću za te rijeÄÂnik nježnosti
Kojeg samo ti, ti razumiješ
Sjetit ću te svih ljubavnika slavnih
Kojima su već srca slomljena
Kao tvoje sad, nemoj poći ne
Nemoj poći sad, nemoj poći sad
Vidjela si već kako baca vatru
Vulkan što je davno ugašen i star
Ima suhog tla što odjednom rodi
Bolje nego kišom oplakivan kraj
A kad padne noć kao luĠje svod
Nemoj poći ne,
Nemoj poći sad, nemoj poći sad…
Neću plakati ni govoriti
Tu ću stati nijem da te gledam tek
Da ti ÄÂujem glas, da ti sluÅ¡am smijeh
Pusti me bar da budem tvoja sjena
Tvoje sjene sjena
Tvoje ruke sjena
Sjena tvoga psa
Nemoj poći ne,
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, ne me quitte pas
Jacques Brel
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
NOĆU
Noću
dok ti spavaš
moje srce bdije nad tobom
tebi se ništa,
ništa ne smije dogoditi
toliko, toliko te volim
jedino,
jedino s tobom
mogao bih plakati
mogao bih se smijati
opraštati i razumjeti
vjeruj mi
toliko, toliko te volim
od juÄÂe tek si tu, i o tebi malo znam
ali mogu život svoj da ti dam
uz mene nađi mir, nikad sumnju, nikad bol
moja ljubav biće zalog zato
mila,
poklanjam ti svaki dan svog života
kad se moj san ostvari
i ti ćeš kao i ja biti sretna
toliko, toliko te volim
Noću
dok ti spavaš
moje srce bdije nad tobom
tebi se ništa,
ništa ne smije dogoditi
toliko, toliko te volim
jedino,
jedino s tobom
mogao bih plakati
mogao bih se smijati
opraštati i razumjeti
vjeruj mi
toliko, toliko te volim
od juÄÂe tek si tu, i o tebi malo znam
ali mogu život svoj da ti dam
uz mene nađi mir, nikad sumnju, nikad bol
moja ljubav biće zalog zato
mila,
poklanjam ti svaki dan svog života
kad se moj san ostvari
i ti ćeš kao i ja biti sretna
toliko, toliko te volim
Vezite me cim pocnem sanjati vinograde, zna se ko sam kad se pogase ljeta...
Re: Poeziju će svi pisati...
Arsen Dedić
Kad lutali smo svijetom
ko raspršeno sjeme
Govorili smo sebi
to je za neko vrijeme.
I ne znajući da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali "Kopno!"
dok gledali smo vodu.
Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći
Govorili smo za se
da ljubav tek će doći.
Kad rađala se sreća
i ÄÂekala se slava
Pomišljali smo opet-
to nije ona prava.
Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
Govorili smo za se
da vraćaju se skoro.
Gdje najviše smo dali
dobijali smo manje.
Ali, mislili smo-to je
tek privremeno stanje
Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli
tek poÄÂeli smo neÅ¡to
a drugo već smo bili.
I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim,
i pomalo van mode.
U zapoÄÂetoj priÄÂi
u ljubavi bez traga,
jer, svakoj smo se kući
približili do praga.
Dok vjerovali još smo,
da samo put se mijenja
Mi rekli smo si zbogom,
govoreći do viđenja.
Kad lutali smo svijetom
ko raspršeno sjeme
Govorili smo sebi
to je za neko vrijeme.
I ne znajući da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali "Kopno!"
dok gledali smo vodu.
Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći
Govorili smo za se
da ljubav tek će doći.
Kad rađala se sreća
i ÄÂekala se slava
Pomišljali smo opet-
to nije ona prava.
Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
Govorili smo za se
da vraćaju se skoro.
Gdje najviše smo dali
dobijali smo manje.
Ali, mislili smo-to je
tek privremeno stanje
Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli
tek poÄÂeli smo neÅ¡to
a drugo već smo bili.
I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim,
i pomalo van mode.
U zapoÄÂetoj priÄÂi
u ljubavi bez traga,
jer, svakoj smo se kući
približili do praga.
Dok vjerovali još smo,
da samo put se mijenja
Mi rekli smo si zbogom,
govoreći do viđenja.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
- odysseus
- Zvijezda foruma
- Postovi: 1970
- Pridružen/a: 20 Nov 2008 21:29
- Lokacija: Medju javom i med snom
Re: Poeziju će svi pisati...
Mati
Mati, mati, mila mati,
Oh, da mi je samo znati
Moju ljubav iskazati
Prema tebi što mi sja!
Vidjela bi da j' vrelija
Od sunašca štono sija,
I od suze da j' ÄÂistija,
Od ljubice nježnija.
Ali, opet, nije tako
Uzvišena, bujna, jaka,
Vrela, topla, silna, žarka,
Majko moja milena,
Kao što s' u tvojih grudi
Prema tvome sinku budi,
Bez prestanka gdje mu rudi
Sreće zora rumena.
Pa šta ću ti, mila mati,
Za tu svetu ljubav dati?
Kakvim će te darivati
Darom dobri sinak tvoj?
Kako tebi da isplati -
Oh, da mu je samo znati! -
Mila moja, dobra mati,
Oko njega truda znoj?
Oh, ÄÂujem ti rijeÄÂi mile:
"Nagrada mi sva je, sine:
ÄŒini dobra i vrline,
Vjeran budi rodu tvom!
ÄŒuvaj jezik, vjeru svoju,
Za nju gini i u boju -
Nek guslari slijepi poju
O tvom djelu junaÄÂkom!"
Pa ja ti se kunem, mati,
Da ću ime ÄÂuvat znati;
Kunem ti se nebom, mati,
I svom mukom roda mog:
Do posljednjeg dana, trena
Da ću kao kruta stijena
Stati ÄÂela uzgorena
Na braniku doma svog.
Aleksa Santic
Mati, mati, mila mati,
Oh, da mi je samo znati
Moju ljubav iskazati
Prema tebi što mi sja!
Vidjela bi da j' vrelija
Od sunašca štono sija,
I od suze da j' ÄÂistija,
Od ljubice nježnija.
Ali, opet, nije tako
Uzvišena, bujna, jaka,
Vrela, topla, silna, žarka,
Majko moja milena,
Kao što s' u tvojih grudi
Prema tvome sinku budi,
Bez prestanka gdje mu rudi
Sreće zora rumena.
Pa šta ću ti, mila mati,
Za tu svetu ljubav dati?
Kakvim će te darivati
Darom dobri sinak tvoj?
Kako tebi da isplati -
Oh, da mu je samo znati! -
Mila moja, dobra mati,
Oko njega truda znoj?
Oh, ÄÂujem ti rijeÄÂi mile:
"Nagrada mi sva je, sine:
ÄŒini dobra i vrline,
Vjeran budi rodu tvom!
ÄŒuvaj jezik, vjeru svoju,
Za nju gini i u boju -
Nek guslari slijepi poju
O tvom djelu junaÄÂkom!"
Pa ja ti se kunem, mati,
Da ću ime ÄÂuvat znati;
Kunem ti se nebom, mati,
I svom mukom roda mog:
Do posljednjeg dana, trena
Da ću kao kruta stijena
Stati ÄÂela uzgorena
Na braniku doma svog.
Aleksa Santic
Svijet moje maste! I igra moga duha!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
- odysseus
- Zvijezda foruma
- Postovi: 1970
- Pridružen/a: 20 Nov 2008 21:29
- Lokacija: Medju javom i med snom
Re: Poeziju će svi pisati...
Iz sarenog mnostva
Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
sluÄÂajem pometen,
i u tmurne dane oplakane kišom
uneo sjaj snova dugama prepleten.
Zaigraju misli pa se ÄÂini lako
dve duše se spoje,
u treptaju rose ÄÂini se da svako
može da poleti baš kao nas dvoje.
Prepuštam se sneno zovu iz daljine
lude noći ove;
znam, imam te samo kroz šapat tišine,
ali nedam nikom da mi gasi snove.
Dragana Konstantinovic
Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
sluÄÂajem pometen,
i u tmurne dane oplakane kišom
uneo sjaj snova dugama prepleten.
Zaigraju misli pa se ÄÂini lako
dve duše se spoje,
u treptaju rose ÄÂini se da svako
može da poleti baš kao nas dvoje.
Prepuštam se sneno zovu iz daljine
lude noći ove;
znam, imam te samo kroz šapat tišine,
ali nedam nikom da mi gasi snove.
Dragana Konstantinovic
Svijet moje maste! I igra moga duha!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Re: Poeziju će svi pisati...
Hodala je između zelenih cvjetova sanjajući dolinu ružmarina.
Prišao joj je vjetar i nježno šapnuo :
"Djevojko, od uspomena se ne može živjeti "
Nasmijala se i rekla :
" ZNAČI JA NE ŽIVIM "
I nastavila je prema rijeci.
Hodala je po vodi sklopljenih oÄÂiju.
Rijeka ispod njenih bosih nogu je žuborila :
" Djevojko probudi se, oko tebe je život "
ŽIVOT ? OKO MENE ? NE, ON JE OSTAO U DOLINI RUŽMARINA
I nastavila je prema šumi.
Hodala je kroz stabla drveća a krošnje su šumjele :
" Djevojko zašto si tužna ?Moraš shvatiti da je sve prolazno.Živi za danas... "
ALI IMAM JUÄŒER- TO MI JE JEDINO OSTALO OD NJEGA.
I nastavila je prema livadi .
Hodala je ispod duge s boje su kapale na njenu bijelu haljinu:
" Djevojko nije on jedini "
Nasmiješila se i rekla :
NIJE JEDINI ALI JE JEDINI KOJEG VOLIM
I nastavila dalje.
Hodala je po plišanoj mahovini,
sunÄÂevi zraci su se preplitali sa vlasima njene kose :
" Djevojko tek si na poÄÂetku "
Nasmješila se i rekla :
POČETAK ĆE BITI KAD UVELI RUŽMARIN PONOVO ZAMIRIŠE
I nastavila prema rajskoj dolini.
Hodala je bosa po bijelim kristalima.
Padao je zeleni snijeg na njezine žedne usne :
" Djevojko budi ono što jesi, zašto se praviš da si dovoljna sama sebi "
JA SAM LJUBAV I ŽIVIM U NADI DA ĆU SE JEDNOG DANA PONOVO OSTVARITI
I nastavila je putem svoje ÄÂežnje.
Hodala je kroz muziku i uspomene i pisala njegovo ime po nebu :
" Djevojko budi iskrena prema sebi, znaš da je tako moralo biti.
Zaboravi ga "
Nasmiješila se i rekla :
ŠTA OSTAJE OD ŽIVOTA AKO SE ZABORAVI ONO NAJLJEPŠE.
I krenula je ka sadašnjosti .
Hodala je veselim ulicama grada.
OÄÂima sanjalice promatrala je život izbjegavajući da
uÄÂestvuje u njemu.
Bila je previše duboko u sebi i
PREVIÃ…Â E GA JE VOLJELA . . .
Prišao joj je vjetar i nježno šapnuo :
"Djevojko, od uspomena se ne može živjeti "
Nasmijala se i rekla :
" ZNAČI JA NE ŽIVIM "
I nastavila je prema rijeci.
Hodala je po vodi sklopljenih oÄÂiju.
Rijeka ispod njenih bosih nogu je žuborila :
" Djevojko probudi se, oko tebe je život "
ŽIVOT ? OKO MENE ? NE, ON JE OSTAO U DOLINI RUŽMARINA
I nastavila je prema šumi.
Hodala je kroz stabla drveća a krošnje su šumjele :
" Djevojko zašto si tužna ?Moraš shvatiti da je sve prolazno.Živi za danas... "
ALI IMAM JUÄŒER- TO MI JE JEDINO OSTALO OD NJEGA.
I nastavila je prema livadi .
Hodala je ispod duge s boje su kapale na njenu bijelu haljinu:
" Djevojko nije on jedini "
Nasmiješila se i rekla :
NIJE JEDINI ALI JE JEDINI KOJEG VOLIM
I nastavila dalje.
Hodala je po plišanoj mahovini,
sunÄÂevi zraci su se preplitali sa vlasima njene kose :
" Djevojko tek si na poÄÂetku "
Nasmješila se i rekla :
POČETAK ĆE BITI KAD UVELI RUŽMARIN PONOVO ZAMIRIŠE
I nastavila prema rajskoj dolini.
Hodala je bosa po bijelim kristalima.
Padao je zeleni snijeg na njezine žedne usne :
" Djevojko budi ono što jesi, zašto se praviš da si dovoljna sama sebi "
JA SAM LJUBAV I ŽIVIM U NADI DA ĆU SE JEDNOG DANA PONOVO OSTVARITI
I nastavila je putem svoje ÄÂežnje.
Hodala je kroz muziku i uspomene i pisala njegovo ime po nebu :
" Djevojko budi iskrena prema sebi, znaš da je tako moralo biti.
Zaboravi ga "
Nasmiješila se i rekla :
ŠTA OSTAJE OD ŽIVOTA AKO SE ZABORAVI ONO NAJLJEPŠE.
I krenula je ka sadašnjosti .
Hodala je veselim ulicama grada.
OÄÂima sanjalice promatrala je život izbjegavajući da
uÄÂestvuje u njemu.
Bila je previše duboko u sebi i
PREVIÃ…Â E GA JE VOLJELA . . .
- Privitak/ci
-
- f_Bluerosesarm_0d0ad23.jpg (33.39 KiB) Pogledano 1306 puta.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja na hladna proljeća
bez slike stradanja
Što se baš na nas zaljepe
*****************************
Jer moj je život igra bez granica
umorna priÄÂa, trganje stranica
na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vjeÄÂito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo joÅ¡ vuÄÂem navike
Sve na tome ostane
******************************
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati
u krevet donijeti pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
******************************
Jer moj je život igra bez granica
umorna priÄÂa, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vjeÄÂito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo joÅ¡ vuÄÂem navike
Sve na tome ostane
u svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja na hladna proljeća
bez slike stradanja
Što se baš na nas zaljepe
*****************************
Jer moj je život igra bez granica
umorna priÄÂa, trganje stranica
na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vjeÄÂito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo joÅ¡ vuÄÂem navike
Sve na tome ostane
******************************
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati
u krevet donijeti pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
******************************
Jer moj je život igra bez granica
umorna priÄÂa, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vjeÄÂito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo joÅ¡ vuÄÂem navike
Sve na tome ostane
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
- odysseus
- Zvijezda foruma
- Postovi: 1970
- Pridružen/a: 20 Nov 2008 21:29
- Lokacija: Medju javom i med snom
Re: Poeziju će svi pisati...
Proljetna zora
Tihi vjetrić grane kreće,
Po livadi rosa pala,
Sa istoka mila zora
Zrakom nas je obasjala.
Sva priroda pozdravlja je,
Raduje se njenom baju,
A hvalu joj male tice
Sa umilnom pjesmom daju.
Ã…Â arni leptir popaja se
Sa ljubice sjajne rose,
A ÄÂelice hitre, lake
U košnicu meda nose.
Carić mali na granÄÂici
Od veselja sve skakuće,
Jer krilca mu ona mala
Obasjat' će sunca luÄÂe.
Podigle se mile laste,
Pa u ÄÂistom zraku l'jeću,
Katkad opet spuštaju se,
U potoÄÂić kril'ma kreću.
B'jeli janjci po poljani
Igraju se, travu pasu,
A uz frulu pastir svira,
Veseli se zore krasu.
Oh, zorice divna ljetna,
Ko te takvu nama stvara?!
Niko drugi, nego onaj
Što nam šalje svakog dara!
Aleksa Santic
Tihi vjetrić grane kreće,
Po livadi rosa pala,
Sa istoka mila zora
Zrakom nas je obasjala.
Sva priroda pozdravlja je,
Raduje se njenom baju,
A hvalu joj male tice
Sa umilnom pjesmom daju.
Ã…Â arni leptir popaja se
Sa ljubice sjajne rose,
A ÄÂelice hitre, lake
U košnicu meda nose.
Carić mali na granÄÂici
Od veselja sve skakuće,
Jer krilca mu ona mala
Obasjat' će sunca luÄÂe.
Podigle se mile laste,
Pa u ÄÂistom zraku l'jeću,
Katkad opet spuštaju se,
U potoÄÂić kril'ma kreću.
B'jeli janjci po poljani
Igraju se, travu pasu,
A uz frulu pastir svira,
Veseli se zore krasu.
Oh, zorice divna ljetna,
Ko te takvu nama stvara?!
Niko drugi, nego onaj
Što nam šalje svakog dara!
Aleksa Santic
Svijet moje maste! I igra moga duha!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!