Poeziju će svi pisati...

[ra-ja]

Ljubav moze sve....


Otvori prozor da udje dan
Sunce zivot donosi nam
Tu sa neba vedrog glas
ljubav je spas za nas,
Ljubav nam treba..........

[venecija]

Ti koja ima? ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbri?nost.
Ti koja umije? s njegova ?ela ?itati
bolje od mene njegovu samo?u,
i koja otklanja? spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao ?to proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom...



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime po?inak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu le?aju,
i no? tvojega glasa vo?njak
jo? nedodirnut olujama...



Onda ostani pokraj njega
i budi pobo?nija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka ?to se pribli?uju
nedu?nim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje hu?i...



?e?i njegovim ?alom. Neka te susre?u
o?alo??ene pliskavice.
Tumaraj njegovom ?umom. Prijazni gu?teri
ne?e ti u?initi zla.
I ?edne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti ?e ponizne...



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u no?ima o?trih mrazova.
Neka te miluje dje?ak kojega za?titih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miri?e cvije?e
koje ja zalivah svojim suzama...



Ja ne do?ekah naljep?e doba
njegove mu?kosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pusto?ili pogledi
goni?a stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika...



Ja ne?u nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I pri?e
koje za njih davno pripremih
mo?da ?u ispri?ati pla?u?i
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj ?umi...



Ti koja ima? ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine...



I reci mi katkad ne?to o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se ?ude, i susjede
koji ?ale moju strpljivost...



Ti koja ima? ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!


Vesna Parun

[venecija]

Ako kročiš u čivutski vrt, na sedmo koleno čini će pasti...
I, ko da nema drugih bašti... Di sve pupi i sve šljašti...
Di na miru možeš šeboj i božure krasti...
Moja nesretna mati... Htela me spasti... Savetom finim...
Al morala je dotad znati... Da ne sme kasti... Šta da ne činim...

Šta je bedem neg široki zid? Lako se zajaši... Ko stari čilaš...
Mahovina ko astragan... Da bez glasa Å¡mugne dragan...
Ukraj neba se lepeza mlad šaran porcijaš...
Ruka zavesu miče... Trepte u tmini... Biserni zdenci...
Zbog nečeg đurđic uvek niče... Baš u tišini... I baš u senci...

Neću skoro onim šorom... Ne znam posle put odande...
Me sem čoro, moja lolo... Čhu ćo šoro paša mande...
Vetar cvili i leleče... Skini suknju i jeleče...
Nit ko mari, nit ko zna... Na ćer mande čingara...

Ako dirneš u čivutski vrt... Kletvu ćeš nositi ko srebrn zvončić...
Bićeš žedan kraj bunara... I siromah s puno para...
Sve ćeš dijamante dati za smešni cirkončić...
Ko u tuđi vrt uđe... Crn lebac mesi... U crnom plehu...
Eh... "Ne poželi ništa tuđe..." Svi smrtni gresi... U tom su grehu...

Kao mrva iz džepa... Truni se lako... Život protekli...

[venecija]

Već je bilo blizu podne kad je u selo stupio
Potjero je konje i još jednom bičem lupio
U ruci čvrsto držo haljinu što je kupio
Kad vidi u daljini u crnini svijet se skupio
I prepozno si braću mater i čaču
I još pola sela al zašto su svi u plaču
I zašto se iz kuče čuje jauk i galama
Al nije stigo pitat Marija nije s nama
Rekla mu je mama jedva nekako kroz suze
Kad je utrčo u kuću oko nje crne bluze
On njeno tijelo uze preklinjo je da ustane
Iz očiju suze nisu mogle da se zaustave
Pade na koljena jecajući moja voljena
Isplako je dušu al ga je sve više boljela
I viko zašto Bože i da život nije fer
Al srce nađe utjehu kad ugleda rođenu kćer
Primi je u naručje dijete mu rasvijetli tamu
Reče zvat ćeš se Marija u sjećanju na mamu
Poljubi malu damu stavi je uz mrtvo tijelo
Da dragoj obuče haljinu anđeli nose bijelo
Kažu sam ju je sahranio ispod stare šljive
Ljubeći danima koru gdje je urezala ime
Nikla tuga iz njive nikada hladnije zime
I samo sjećanjem je vrati među žive.

[ra-ja]

Zasto te volim ?

[grga]

Zasto te volim ?

Zato Å¡to sam lijep,fin,obrazovan,kulturan i Å¡iroka srca!

[grga]

3
Jutrom hodam sa grčem u trbuhu
sanjam križeve i prevelike kugle
ne mogu znati štoće mi tolike krunice

Novine me podsjećaju na snove
predgačke liste na prekratke zavjete
mislim da znam čemu mi služe riječi

Ali ni ne slutim da su suze beznačajne
kada njima ne mogu sagraditi kule plastične


GRGA

[venecija]

Znaš li kamo ideš, što radiš?
Kako koraknuti, gdje stati?
Znaš li, o znaš li, kako sretan biti?
Odgovor tvoj na to je kratak.
Neznanje je blagoslov.

O, Å¡to u neznanju tako lijepo postoji
Kad se slijep, za slijepim povodi??
Kako možeš u životu uživati tako,
Kad sreću ne ponazš?

Svijeta ne poznaš, ne vidiš,
Na zlo zažmiriš, a protiv njega govoriš.
Kako zlo uopće prepoznati,
Ako ga ne vidiš?

Otvori oči i progledaj!
Jer spotaknuti se možeš i o najmanji kamen.
Znanje traži, za znanjem žudi.
Skini teške okove sa tijela svojeg.
(EIDAR)

[venecija]

Osjetiš li?

Prije sna...

Dah Ti lebdi iznad usne.
Preko obraza Ti klizne
sve do tvoje kose guste.
Pa se zaigra u trenu.
Labirintom tjemena
i kad pokupi Tvoj miris
odleprša tad u mrak...

To sam ja...
TO Te moje ruke grle iz daljine
Prije sna...
ja Ti dođem tek onako
da Te dirnem.
I prevarim...
sam sebe
da sam tu, kraj Tebe
da Ti gledam oči
sklopljene
za NAS..

[ra-ja]

Pozeleh...-Poezija

[venecija]

Ne plasim se ljubavi
sto kida,sto me baca u poboznost
ne plasim se snage tvog osmeha
sto me cini zauzdanom, slobodu osecam

Strah me samo
da nikad necu voleti tako
kao tebe,kao nasu ljubav
secanja ne zelim

Ostani zauvek tu
u meni,gde sam te sakrila
od pogleda,od misli drugih zena
ostani tu..gdje i pripadas...

[venecija]

Svidjas mi se kad sutis

Svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna,

i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.

Cini mi se kao da su ti letjele oci

i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom

izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojom.

Leptirice sna, dusi mojoj si slicna,

i slicna si rijeci melanholija.

Svidjas mi se kada sutis i kad si kao udaljena.

I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.

I cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:

Pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom

jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten.

kao noc si, sutljiva, zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna.

Udaljena i bolna kao da si umrla.

Jedna rijecc tada, osmijeh dovoljan je jedan.

I veseo sam, veseo sto nije tacno.

[ra-ja]

IZVINI