Prediktivno programiranje za pranje mozga: Jesu li Simpsoni predvidjeli Trumpa, 11/9 i ISIL? (VIDEO)

Prediktivno programiranje i subliminalno kondicioniranje označuju prikazivanje budućih događaja kroz medije da bi isti kasnije bili lakše prihvaćeniNakon videa izvučenog iz epizode kultnog animiranog serijala ‘Simpsonovi’ iz 2000. godine kada Bart odlazi trideset godina u budućnost te kao predsjednika vidi Donald Trumpa na stubama (ista scena zabilježena tijekom aktualne kampanje) – brojni ‘mainstream’ portali po prvi put su aktualizirali termin ‘prediktivno programiranje’.Preventivno programiranje kao senzibiliziranje masa

Naravno, tako što je u ovom slučaju ponajviše vezanu uz praksu Simpsonova pa su istaknute i epizode o epidemiji Ebole (1997.), načinu otkrivanja ‘Božje čestice’ Higgsovog bozona (1998.), zastave ‘sirijske oporbe’ prije nego što je ista i nastala (2001.), napada 11/9 i brojne druge.

No, o čemu se zapravo radi? Mnogi kao završnu fazu Novog svjetskog projekta iznose tzv. ‘prediktivno programiranje’ i subliminalno kondicioniranje. To označava ‘prikazivanje budućih događaja kroz medije da bi isti kasnije bili lakše prihvaćeni’.

‘Stvari ili ideje koje bi s druge strane bile viđene kao bizarne, vulgarne, nepoželjne ili nemoguće umetnute su u filmove unutar okvira fantazije. Kada gledatelj gleda filmove, njegov um je otvoren za sugestije i počinje kondicioniranje’, definira autor Allan Watt.
‘Hollywood je čarobni štapić koji se upotrebljava za bacanje magije na publiku koja tako što ne očekuje. Isti ti filmovi koji su dizajnirani da bi programirali prosječnog čovjeka, mogu promatraču dati bolje razumijevanje radova i planova svjetskog plana. Iz tog razloga je prediktivno programiranje zapravo moćna sugestija kojom elita putem medija ili fikcije stvara željeni ishod’, zaključuje Watt.

Hollywood voli propagandu

Ovakav suptilno-perfidni oblik kondicioniranja iliti dresure ljudi je tako po Wattu lako uočljiv u svim aspektima pop kulture. Navode se i brojni filmovi koji su dali određene ideje budućnosti, sve vidljivije u sadašnjosti. ‘Ja, robot’ iz 2004. godine s Willom Smithom u glavnoj ulozi, nastao po istoimenom književnom predlošku Isaaca Asimova tako daje uvid u policijsku državu i probleme pri izradi robota – vezane uz etiku i odluke.

Sličan primjer je i nova verzija ‘Robocopa’ u kojoj je prikazana problematika bespilotnih letjelica na američkim ulicama. Film ‘Teorije zavjere’ iz 1997. bavi se pak prikazom teoretičara zavjere, samog koncepta teorije zavjere i etiketiranja uz profiliranje ljudi koji daju takve hipoteze. Danas je sve možda već poznato, no prije šesnaest godina ovakav trend i špekulacije o široj slici nisu bili dio ‘mainstream’ medija niti programa.

Kako su unatoč čestim dokazima i informacijama koje se na kraju pokažu istinitima teoretičari zavjere promatrani kao ‘paranoici’, film je po Wattu napravio ono za što je bio namijenjen. ‘Kod 46’, ‘Ekvilibrijum’, ‘Matrix’ i brojni drugi filmovi samo su dodatni poticaj takvim razmišljanjima.
Danas je tako učestao prikaz hologramske tehnologije (‘Carstvo velikoga Oza’, ‘Jack, ubojica divova’), bespilotnih letjelica (‘Oni žive’, ‘Zaborav’), kao i mogući ‘false flag’ napadi (‘Pad Olimpa’) ili čitavi društveni sustavi (‘Igre gladi’). Je li riječ o paranoji i slučajnost ili pak istini i namjeri, pokazat će vrijeme.

• 25 Mar, 2016
• 4074 pregleda