Nermin Memić ohrabruje i druge da ne odustanu

Invaliditet nije prepreka do vrhunskih sportskih rezultata, što potvrđuju naši paraolimpijci, koji nerijetko u zemlju donose velike medalje.

Za uspjeh u životu potrebni su volja i želja, a samo nebo je granica. Nermin Memić ohrabruje druge da ne odustanu uprkos velikim životnim iskušenjima - jer sreća prati hrabre i uporne.

Pobijediti smrt i hrabro nastaviti osvajati medalje u sportu, mogu samo rijetki. Nermin Memić je zasigurno jedan od njih. Dokazao je da je hendikep nedostatak volje, a ne onaj fizički.

«Ja sam imao nesreću prije godinu i po. Plivanje mi je puno pomoglo, svakome se to može desiti. Bio sam vozač kamiona i proletio sam kroz provaliju, 200 metara - jedva sam ostao živ, ali sretan sam što sam ostao živ i nastavio sam život tako kako je», priča ovaj plivač.

Za nepunu godinu treniranja, postigao je ono što sportisti s dužim stažom ne uspijevaju: «Išao sam u Berlin na svjetsko takmičenje, bio sam u Zagrebu, u Rijeci sam osvojio srebro na 50 metara kraul, bronza na 100 metara prsno, u Beogradu srebro na 50 metara kraul».

Ovakvi rezultati ne bi bili mogući da osobama s invaliditetom nije pružena prilika u jedinom plivačkom klubu u BiH. Kod njih se pravila razlikuju od drugih - svako ima pravo na šansu. Kad postoji povjerenje i podrška, dobre rezultate lakše je postići.

«Kvalifikaciona trka na 50 metara slobodno u Berlinu je bila 23:55, što je nevjerovatno ako uzmete u obzir da su to osobe s invaliditetom, kojima fali dio ruke ili noge - to su nevjerovatne stvari, a mi to ne znamo. Osobe s invaliditetom trebaju se jednako takmičiti i u plivanju i svim sportovima da ravnopravno učestvuju u svim društvenim sferama. Ako im pružite priliku, oni će učiniti nevjerovatne stvari za koje ni oni nisu svjesni», kaže Amel Kapo, trener u Plivačkom klubu SPID. Zahvaljujući rijetkim pojedincima koji su vjerovali, ova priča može biti podstrijek i ohrabrenje drugima. Lako nije bilo, ali se trud isplatio.

«Bio mi je cilj na početku da krenemo s elementarnom školom i da možemo raditi to jer do tad to niko nikad nije. Kad sam prešao nivo za koji sam mislio da je dovoljno, započeo sam raditi po Halliwick metodi, koja je u svijetu raspostranjena, ali i teška za osobe s invaliditetom. Kad smo i taj nivo prešli, došli smo u fazu takmičenja», objašnjava Kapo.

Zbog nepostojanja interesa, otežano je formiranje bh. saveza koji bi mogao računati na neophodnu finansijsku podršku Paraolimpijskog komiteta. Plivanje, nažalost, nije jedini sport gdje je ovaj problem izražen.

«U BiH imate 3 saveza – to je sjedeća odbojka, košarka u kolicima i stoni tenis. Kad bi se gledalo po pravilima Paraolimpijskog komiteta BiH i Zakonu o sportu, samo 3 saveza mogu biti članovi Paraolimpijskog komiteta BiH», ističe Sabahudin Delalić, predsjednik Paraolimpijskog komiteta BiH.

Kada je riječ o odlasku na Paraolimpijske igre, skijaši su otišli dalje od drugih, nastavlja Delalić: «Za sada je to, nažalost, samo Ilma Kazazić, ali Paraolimpijski komitet BiH maksimalno je pomogao i oni su od septembra na pripremama, rade i prvi put imaju selektora. Ono što su oni nama dostavili kao svoj projekt, bilo je oko 40.000 eura, samo za pripreme i opremu, i Paraolimpijski komitet BiH je to ispoštovao maksimalno».

Prvi u paraolimpijskim sportovima BiH proslavio je tim sjedeće odbojke.

«Teže je tad bilo. Na prvom svjetskom prvenstvu u Iranu, sjećam se, bili smo u različitim trenerkama - skupili smo ko je šta imao. 1997. je bila bronzana evropsko i 1998. bronzana svjetsko. Od 1999. je bilo 9 zlatnih i, evo, evropsku nismo uspjeli završiti ciklus sa 10 - i bronzana sa zadnjeg. Imamo 3 svjetska zlata, dva srebra te 2 paraolimpijska zlata i 3 srebra», navodi Delalić.

Bh. reprezentacija u sjedećoj odbojci pred svjetsko prvenstvo u Holandiji u aprilu će odmjeriti snage s najjačim rivalima svijeta. Kako naglašava Delalić tu su Iran, Rusija, Brazil, Egipat...

Za svakog sportistu izazov je ne odustajati i nadmašiti sebe. Iz ugla onog koji se u to uvjerio, za paraolimpijce, on je dvostruki. Poruka Nermina Memića je jednostavna, a takve su najbolje: «Da se ne predaju, da ne sjede kući, da počnu bilo šta - ne mora značiti sport, neko voli kompjutere... Treba iskoristiti vrijeme i život jer kratak je život na kraju krajeva».

• 18 Feb, 2018
• 1801 pregleda