Švedska se sprema za vojni napad Rusije

U predstavi ljudi koji dolaze iz siromašnih i ekonomski nerazvijenih zemalja Švedska je simbol uređene, dobro organizovane i sigurne zemlje. Taj mit o Švedskoj kao zemlji blagostanja toliko je rasprostranjen da se zemlja često zamišlja kao neka oaza u kojoj problemi ne postoje i u kojoj se živi sretno. To je, vjerovatno, bio i jedan od razloga zbog kojih su desetine hiljada bosanskih izbjeglica početkom rata u BiH odlučila utočište naći u toj geografski prostranoj i zemlji visokog životnog standarda.

Baš zbog tog osjećaja izolovanosti od političkih i ekonomskih problema, koji potresaju nerazvijeni jug kontinenta, kratka obavijest koju su dobili svi švedski rezidenti uzburkala je uspomene među članovima povelike bosanske dijaspore i podsjetila ih na nemirna vremena koja su proživjeli početkom devedesetih godina. Naime, nedavno na sve kućne adrese u zemlji odaslata je brošura u kojoj se građanima daju sasvim precizna uputstva kako da se ponašaju u slučaju krize i rata.

Prvo uputstvo nakon Hladnog rata

Takvu vrstu informacije građani Švedske nisu dobili još od vremena Hladnog rata, kaže umjetnik porijeklom iz Jajca koji živi u Švedskoj Šahin Omerspahić opisujući vlastito iznenađenje kada je pročitao sadržaj teksta.

„Došla je jedna mala informacija, uputstvo kako se ponašati u slučaju krize i rata. Slično uputstvo su oni dobili zadnji put u vrijeme Hladnog rata u vrijeme blokovske podjele. Tada je to bilo i nikada u međuvremenu do sada. Mene to nije uopšte uplašilo i nisam dao veliku važnost tome, ali sam na malom oprezu. Jer, čovjeka kada jednom zmija ujede i guštera se boji i to je taj razlog. Ne znam da li postoji pravi razlog za to, ali ima dešavanja koje i govore da bi moglo doći, ako ništa, do zaoštravanja situacije između Rusije i NATO pakta“.

U uputstvu stoje sasvim konkretne stvari koje moraju da se poduzmu u slučaju izbijanja rata a civilno stanovništvo dužno je slijediti naputke. Najvažnija je dobra informiranost kaže Omerspahić i to je vjerovatno razlog zašto su na samome početku uputstva navedeni brojevi koji se mogu kontaktirati u slučaju izbijanja krizne situacije.

„Konkretno, prvo je navedeno na koje telefone da se javimo u slučaju određenih opasnosti, vazdušnih i slično, dakle ako si životno ugrožen, kako se ponašati. To prvo stoji u uputstvu - koga zvati i koje brojeve zvati. Postoje i ta njihova sabirna mjesta, gdje se okupljaju u slučaju napada. Ja živim blizu jednog logora vojnog i kasarne gdje se vrše gađanja i imamo jedno zbirno mjesto baš blizu te kasarne“.

Interesantno je, objašnjava Omerspahić, da se u Švedskoj veoma malo govori o uputstvima koja su podijeljena građanima, a posebno ga je iznenadilo kada u jednoj televizijskoj emisiji slušao generala švedske vojske kako govori o brojnom stanju vojske upoređujući je sa snagom ruske armije. Tada je naslutio da je povod izdavanju uputstva neka nejasna prijetnja koja dolazi sa ruske strane i o kojoj se u švedskim medijima govori sa mnogo opreza.

U medijima šutnja

„Vrlo malo mediji pišu o tome. Mene je iznenadilo kada sam neko večer ugledao na televiziji kako tamo neki njihov general govori o brojnom stanju aviona Rusije u tom dijelu Rusije prema Baltičkom moru, a koliko aviona ima u Švedskoj armiji, zatim koliko u norveškoj i danskoj armiji. Mene je iznenadilo to jer su oni vrlo oprezni u tome i imam osjećaj da još uvijek puno toga kriju. Recimo, ja sam prošle godine, dok sam bio u Bosni, čitao da će se izvršiti velika vojna vježba na sjeveru Švedske u kojoj će učestvovati hiljade NATO vojnika u saradnji sa švedskom vojskom, dok ovdje niko nije objavio bilo šta o tome. Tek kada sam došao ovdje našao sam kratku vijest“.

Omerspahić nije mogao odoljeti i primitak uputstva i svoja razmišljanja podijelio je na Facebooku sa virtualnom zajednicom svojih prijatelja. Bio je dosta iznenađen šarolikim reakcijama ljudi nakon kojih je pokušao shvatiti koji bi geostrateški razlozi mogli biti uzrok tom latentnom švedsko – ruskom neprijateljstvu.

„Nakon mog posta na Facebooku bilo je čudnih reakcija i reakcija s dozom opreza i straha. Svijet je ipak malo oprezno pristupio tome. Ja se ne bojim, ali kod čovjeka postoji neki oprez i neka mala bojaznost iako svijet vjeruje da neće ništa biti. Ali, recimo kada uzmeš u obzir da Švedska nije članica NATO pakta, a postoje političari i ljudi u vlasti koji bi htjeli Švedsku u NATO-u. To Rusima ne odgovara, jer oni hoće za sebe siguran taj dio Baltika. Preko Balitka ide njihov glavni plinovod za Evropu i Njemačku, dakle ima svoj strategijski značaj“.

Proizvodnja osjećaja ugroženosti

Da je Rusija stvarna prijetnja sigurnosti i državnom integritetu Švedske i drugih skandinavskih zemalja potpuno je irelevantno, jer se nakon otpočinjanja rata u istočnoj Ukrajini neprekidno stvara takav osjećaj među građanima tog dijela Evrope, kaže vojni analitičar Aleksandar Radić. To se najbolje vidi iz činjenice da su izdvajanja za vojne namjene u svim zemalja Skandinavije povećana.

„Stvorena je u skandinavskim zemljama atmosfera da je opasnost realna i Švedska, Norveška i Finska veoma su snažno reagovale nakon početka krize na Krimu i u istočnoj Ukrajini i vrlo je primetno da te tri zemlje sada ulažu u jačanje svoje odbrane, a prije svega u podizanje svijesti nacije da mogu da nastupe neki krizni trenuci. To je dio šireg odnosa prema Rusiji, jer ako gledamo obalu južnog Baltika u baltičkim republikama rasprostranjeni su bataljoni NATO-a ali skandinavske zemlje, svaka za sebe, preduzima akcije na osveštavanju stanovništva i stvara s e atmosfera ugroženosti u tim zemljama“.

Dvije stvari su ključne da bi se razumio postupak švedskih vlasti, kaže Radić. Prva je, kako on to vidi, da je to sasvim legitiman način pripreme za mogući napad zemlje koja se ponaša odgovorno, a drugi je da Rusija nema snage da napravi bilo kakvu ozbiljnu sigurnosnu prijetnju u tom dijelu svijeta.

„Odgovorna zemlja postupa tako da zaštiti svoje interese i to je prenventivno djelovanje, to je poruka da će te zemlje štiti svoje interese šta god se dešavalo. Mnogo je važnija klima koja se tu stvara i možemo da gledamo u kontekstu propagandne akcije ne samo u kontekstu stvarnih prijetnji, jer nije izvesno da Rusija ima ambicije ni resurse da ulazi u neke avanturističke planove, kako oni koji su antiruski nastrojeni pokušavaju da prikažu. Ne postoji ništa da bi se moglo kazati da Moskva sanja o nekim imperijalističkim osvajačkim operacijama koje bi bile uporedive sa iskustvima evropske istorije i sa prošlošću. Reč je prije svega o primeru koji jasno pokazuje da Rusija ima nerešena pitanja sa zapadom i da u ovom trenutku vrši maksimum resursa da bi ostvarila određen uticaj koji je nesrazmeran njenoj stvarnoj vojnoj i političkoj moći“.

Rusija i NATO pakt

Za neuobičajeno ponašanje Švedske Radić ima jednostavan odgovor i njegovo je mišljenje da su se švedske vlasti na ovaj potez odlučile zbog činjenice da zemlja nije članica NATO saveza, što znači da u slučaju stvarne ruske invazije ne bi bila dio NATO strategije uzajamne odbrane.

„Svaka članica NATO ima iza sebe Član 5 Vašingtonskog sporazuma koji obavezuje zemlje na uzajamnu odbranu i taj je mehanizam već stupio na snagu s četiri isturena bataljona i sa angažovanjem avijacije članica NATO tri pribaltičke republike. Tamo su sada dinamične velike vojne vežbe NATO-a, Rusija provodi vežbe sa svoje strane i Švedska u toj situaciji neće da bude suzdržana, ona očigledno podseća svoje stanovništvo da se ne opuštaju i da budu spremni za odbranu ako bi za to bilo potrebe“.

• 10 Jun, 2018
• 1619 pregleda