Blogs

Das Schönste, was wir erleben können, ist das Geheimnisvolle.

Da bi skrenuo pažnju na sebe, čovek nekad mora da stigne poslednji na cilj.

da me po Osmijehu poznajuda je ono moje JAA ne znajuda ga kao štit nosim od takvihšta tudju intimu kao poslasticu želeDuše praznetako si ispunjavajuA ja svoju Dušuispunim trenutcima.... sitnicamameni i malo- dostaNe razumijem ja takvečudni suAli znammnogo takvih će još More izbacitina moju ObaluA samo rijetkibiser će u sebi nosit.... Znam Ja

jesam li te smjela poželjeti..vjerojatno nisam..ali kako se može dogoditi da u onome što ne želiš, pronađeš sve što trebaš..čudni su putevi sudbine...i moji vjerojatno..znaš li da mi suze poteku kad te se sjetim, svaki put..ti si moj najveći grijeh..i moja najveća molitva također..hvala ti..to je sve što smijem reći..sve drugo što bih htjela reći ostaje kao pepeo na mojim usnama..

Jos jednom si tu, bezsana noci... Remetis sve ovom tisinom i njega krijes pod svojim haljinama Znam, jos jednom ces me izmamiti iz ovih zidova lagano me daveci u nadi da cu ga ovaj put pronaci... Kvarne igre bacas pred moje noge znas to... ali ne znas da sam odavno sva pravila u njima naucila... Tu, po praznim ulicama tumarace jos jednom moja sjenka trazeci ga... ponovo... i u ovom trenu ulazis kroz moje prozore u zelji da ugasis preostali plamicak u mojim ocima Bojis se da njime ne obasjam sve…

Nije bol to što mi dušom tumara. Nije vjera to što me ludo spašava. Nije čežnja to što me od sna rastavlja. Nije nada zbog koje ipak ustrajam. Tvoje su ruke kazaljke moga vremena, dodiri duše olak su moga bremena. Tvoj pogled peče ukusom gorkog sjemena, ćutana ljubav usud je moga tjemena. Kaži da odem. Možda ću – čak – i pristati. Da sve je sen – možda ću i vjerovati. Ne, nema nas – i ja ću svima priznati. Još laži me... nemoj mi sebe oteti.

Pokloni tvoj osmijeh tamo nekoj drugoj, i petoj i sedmoj pokloni ga onima koje ce znati da ga vrate, onima koje ne vole cekanje, kojima nije problem da svojim osmijehom uzvrate odmah,bez razmisljanja, a da ga prime jos manje. Pokloni ga njima,meni nemoj, jer moj osmijeh predugo sanja dok ne ugleda svitanje, predugo cezne da izleti, predugo plete sarene duge, predugo trepti dok ne sine, a za svo to vrijeme moje usne su nijeme. Zato me zaboravi jer ja nisam kao druge, ja sam iz neke sasvim druge s…

Gdje bas na tebe da naletim tako njeznog, romanticnog, odanog, tako iskrenog, saljivog, zavodljivog. Sad pisem pjesme i sebi se svetim. jer nesmijem gore, odavno mi je zabranjeno da letim. I dodje mi stvarno ljubav osamarim. Na moje srce uvjek lagano nagazis, htjeo bi da me ukrades, odvedes i svoju ljubav naplatis. U meni cuce nemiri i snovi, kise i oluje, od ljubavi bjezim a ona uvjek tu je. U svjetu svom sam, daleko od tebe, gdje zivim za da , a govorim ne...hmm, ko razumije shvatice.... Gdje…

I ako nisam neki pjesnik poeziju i rimu da pisem, da rjeci u stihove slazem, postoji nesto sto kroz pjesmu zelim da ti kazem. I ako nisam taj talas koji se kroz buru krece, ili olujni vjetar koji slucajno sa puta skrece, mozda sam neki zalutali putnik koji trazi samo malo srece.... I ako nisam sunce koje ce da te greje niti ovaj snijeg sto bez prestanka veje, ni zora koja vec odavno svice, mozda sam malo zaljubljeno bice.... I ako mozda nisam zvjezda koja pada i ostavlja blistavi trag za sobom,…

Ipak kada sunce obasja dan ja se tuzna budim. Nemogu da jverujem da srce moze da para ovoliko zar moze dusa da drhti dan i noc. Zar ove suze nemaju kraja... pa vec je stota rjeka isplakana.

"...imamo u duši i sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."

Nigdje toliko ljudikao u jednom čovjeku.Nigde toliko drukčijegkao u istim stvarima.Pročeprkaš li prostore,iskopaćeš me iz vjetra.Ima me u vodi,U kamenju.U svakom sutonu i zori.Biti ljudski višestruk, ne znači biti razčovečen.Ja jesam djeljiva sa svačim, ali ne i razoriva.A sva ta čudesna stanjai obnavljanja menei nisu drugo do vrtlogjednolik, uporan,dug.Na ovu zemlju sam svratilada ti namignem malo.Da za mnom ostane neštokao lepršav trag.Nemoj da budeš tužantoliko mi je stalo da ostanem u tebibu…

‎"Dođu tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati"

Sad kad se svega sjetim tad pred mojim ocima prodje sjena tuge, i pocnem listati stare albume.. Izvini za ovo u kasne sate al tuzne me misli nocas prate izvini sto ti mozda i smetam znam da volimo iste pjesme .. Iste setnje iste kise ali sve sto je proslo nekad nevraca se nikada vise ... Znam da volimo isto more isto sunce kada grije i cekamo neke nove zime za nas dvoje sretne dane .. Jer svi znaju da te volim i kazu da za mene ti si i kad god sklopim oci znaj pokraj mene ti si.. Budi samnom zna…

Kad bih mogla napisati stih bez kraja..Ostaviti nedorečeno sve..Dohvatiti vrhove litica po kojima se u snovima penjem ja..Znam da jednom hoću..Snovi su najjači noću..A,ja ću i sutra baš kao i svakog jutra,zagrliti jutro i krenuti u dan da liticu po liticu osvajam..Samo uporni pobjeđuju..Samo uporni sanjati zavrjeđuju..Snovima spajaju morske valove i visoke gore..Žive stvarnost umotanu u snove..Samo uporni,a ja jesam..